U sklopu ciklusa Europsko kazalište u Zagrebačkom kazalištu mladih u petak je izvedena predstava Stanislawa Ignacyja Witkiewicza “Poludjela lokomotiva” u režiji Jerneja Lorencija (redatelja koji je upravo u ZKM-u postavio “Tartuffea”) i izvedbi Slovenskog narodnog gledališča iz Ljubljane.
Iznimno energični Janez Škof u ulozi strojovođe Tensera i Aljaž Jovanović kao ložač Nicholas efektno su nas vodili kroz prvi dio svog mahnitog jurcanja prema onome za što njihovi likovi očekuju da će biti transcedentalno iskustvo veličanstvene željezničke nesreće, dočaravajući ritam jureće lokomotive na dva suprotstavljena pianina. Pri tome je publika stavljena u poziciju putnika koju prema propasti vode kriminalci koji se izdaju za osobe od povjerenja, zadužene da nas isporuče ka nekom cilju, što se u kontekstu duboke moralne i gospodarske krize može gledati i kao alegorija dnevnopolitičke situacije u našoj regiji.
Sumanuta intimna igra strojovođe i ložača eksplodira u groteski u trenutku kad se u kabini pojavljuju njihove žene, a potom i drugi putnici jurećeg vlaka. Janez Lorenci si je na vrhuncu predstave dao oduška pretvarajući je u urnebesni teatar apsurda, iznenađujući farsičnim obratima i bizarnim scenskim rješenjima, a sve to je izazvalo provale smijeha u gledalištu ZKM-a.
No, treba reći i da je dio publike, pogotovo onaj mlađi, imao problema u praćenju predstave koja se igrala bez titlova s prijevodom teksta, pa se u prvom dijelu izvedbe na trenutke moglo čuti i prigušeno negodovanje.
