Na hrvatski jezik prevedena je još jedna u nizu knjiga uglednog engleskog pisca Juliana Barnesa. Riječ je o rasnom dokumentarističkom romanu “Čovjek u crvenom kaputu” koji je na hrvatski preveo Tomislav Zagoda, a objavila Opus Gradna, uz doista preležeran odnos prema lekturi. Julian Barnes, pisac koji voli pomiješati fikciju i fakciju i dobitnik Bookerove nagrade za roman “Osjećaj kraja”, u “Čovjeku u crvenom kaputu” pozabavio se povijesnim razdobljem tzv. Belle Époque, portretirajući tri više ili manje ugledna Francuza koji su se u ljeto 1885. godine našli u kratkotrajnom posjetu Londonu. Duhovitog i lucidnog Barnesa najviše je zainteresirao francuski liječnik, kirurg i ljubitelj umjetnosti (i umjetnica) talijanskog prezimena i porijekla Samuel Jean Pozzi, rasni muškarac kojega građanski brak iz ljubavi nikada nije natjerao u monogamske okove.
Čitavu je knjigu nekako bazirao na njegovu doista impresivnom portretu, radu Johna Singera Sargenta iz 1881. godine, u kojem je liječnik manekenske ljepote i elegantnih ruku prikazan u jarko crvenom ogrtaču (ili kaputu?) koji se nalazi i na naslovnici knjige. A knjiga je upravo prošarana starim fotografijama, ali i umjetničkim slikama koje nam objelodanjuju njezine likove od kojih su neki doista mitske osobnosti europske kulture i umjetnosti, poput glumice Sarah Bernhardt, francuskog pisca Marcela Prousta ili engleskog kontroverznog autora Oscara Wildea.
Uz Pozzija, liječnika koji je dosegao svjetsku slavu i veliki ugled, što mu ipak nije pomoglo da izbjegne smrtonosne metke nezadovoljnog pacijenta, Barnes se u romanu koncentrirao i na princa Edmonda de Polignaca te krunskog dendija i kozera, grofa Roberta de Montesquiou-Fézensaca, ljude koji su pučanina Pozzija pratili u London, prepuštajući se londonskim umjetničkim atrakcijama, koncertima i hedonističkim okupljanjima. Tri muža bila su više nego različita, i to u svim pogledima, i po porijeklu, i po bogatstvu, i po statusu u društvu, po seksualnim sklonostima i po ponašanju. Pa ipak su putovali zajedno u vrijeme koje je prethodilo Prvom svjetskom ratu te je slavilo slobode svih vrsta nudeći suvremenicima svu raskoš umjetničkih kreacija, ali i svekolikih pretjerivanja.
Tim je pretjerivanjima ritam često davao baš Oscar Wilde, o kojem Barnes piše upućeno i oprezno, ali ne i apologetski. Možda mu se od svete i neobične trojke najviše sviđa odmjereni Pozzi, protestant koji se morao nametnuti katoličkoj Francuskoj, ali i umjetničkoj francusko-engleskoj eliti koja zna biti jako uskogrudna i zatvorena. Negdje pri kraju romana čak ga naziva i herojem. Za njegove prijatelje ipak ne bira takve pohvale te im pristupa i više nego objektivno, ali s puno šarma. Opisujući tri prijatelja, Barnes opisuje i odnose između Francuske i Velike Britanije, baveći se usput i suvremenim temama poput izlaska Britanije iz Europske unije, pa se u “Čovjeku u crvenom kaputu” radi i o literaturi političke i geostrateške težine. No nije to suhoparna analiza odnosa dvije velike zemlje i kulture, nego upravo raskošna literarna gozba prepuna erotskih indiskrecija, fizičkog bolesnog nasilja, nevjerojatnih ljudskih sudbina i okrutnih likova iz visokog i najvišeg društva koji su se ponašali poput neobrazovanih i krajnje neodgojenih nasilnika kratka fitilja.
Barnes vrlo uvjerljivo, pa čak i surovo demitologizira vrijeme u kojem su nastajale vrhunske slike, vrhunski romani, vrhunske pjesme i skladbe. Vrijeme koje je slavilo kako žensku, tako i mušku ljepotu i u kojem se činilo da ama baš ništa ne može zaustaviti ljudski progres potaknut potpunim oslobađanjem od svih ideoloških i vjerskih stega, prestrogih pravila i opasnih predrasuda. Ali beskrupulozno vrijeme lakonski nazvano Belle Époque, u kojem su se utopili brojni naivni i nemoćni pojedinci, doista je bilo sudbonosna i prijeteća uvertira za veliki i krvavi rat koji je pokopao mnoge nade i mnoge Europljane te pod upitnik stavio sve one kriterije koje je iznjedrilo povijesno i umjetnički potentno razdoblje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.
Majstor pisanja i konstrukcije Julian Barnes ovom je knjigom možda iznenadio i samoga sebe.
