Maestro Kazushi Ono stari je prijatelj i zauvijek jedan od najomiljenijih bivših šefova-dirigenata Zagrebačke filharmonije. Zato je svaki njegov ponovni dolazak pravo veselje za publiku i orkestar, pa tako i večerašnji koncert, 9. studenog, u Lisinskom u filharmonijskom Crvenom ciklusu.
Ali, uz uobičajeno zadovoljstvo ponovnim boravkom u Zagrebu, maestro Ono ovaj put nam je na poseban način otvorio dušu opisujući dubinu svoje veze s Hrvatskom.
Nije to samo zbog dragih prijatelja, lijepih uspomena i činjenice da je upravo ovdje prvim stalnom angažmanom prije trideset godina počela njegova karijera.
Iza njega su veliki orkestri, Metropolitan, Scala, dva Grammyja, a u međuvremenu je pozicijama muzičkog direktora Simfonijskog orkestra Barcelone i Tokijskog metropolitanskog simfonijskog orkestra dodao i dužnost umjetničkog direktora Tokijske nacionalne opere.
- Naravno, svi ti uspjesi mene kao glazbenika čine sretnim, ali, svi moji ideali i ideje koje sam oduvijek kao umjetnik želio dati svijetu povezani su zauvijek sa Zagrebom i svime što sam ovdje doživio, osobito u onim teškim ratnim godinama. Ljudi su tada hrlili na koncerte kao nikada ranije, dvorana je uvijek bila puna, a emocije i ovacije glasnije nego inače. Ljudi su u glazbi i koncertima tražili i nalazili potvrdu svog ljudskog dostojanstva, a posebna energija strujala je između orkestra i publike. Bilo je to pravo stvaralačko ozračje i taj osjećaj mene i dan danas nosi, gdje god bio. Zbog svega toga kažem da je Zagreb mjesto mog umjetničkog porijekla, grad u kojem sam se kao glazbenik i dirigent rodio i bio stvoren – ispričao nam je maestro Ono.
Doista, u ovom crnilu koje često zna prevladati ne samo oko nas, nego i u nama, lijepo je pogledati Zagreb i Hrvatski očima ne stranca, nego nekog našeg koji nam se redovito vraća iz svijeta.
Silno iznenađenje za maestra Onoa ovaj put je predstavljalo već samo slijetanje u Zagreb jer nije imao pojma da je u međuvremenu izgrađena nova zračna luka. Podjednako je sretan s napretkom pomlađene Zagrebačke filharmonije, a osobito povećanjem broja članova orkestra.
- U svijetu je to danas vrlo rijetko da se orkestri šire i razvijaju, jer posvuda se kapaciteti i materijalne mogućnosti samo smanjuju – pohvalio je maestro Ono Zagreb i Zagrebačku filharmoniju, istaknuvši dobru atmosferu za ozbiljan rad i sjajne soliste, vođe dionica.
Maestro Ono je rado prihvatio prijedlog da ovaj put dirigira Beethovenov Peti klavirski koncert s mladim sjajnih hrvatskim pijanistom Ivanom Krpanom, a onda mu se učinila dobrom kombinacija brojeva pet i deset, pa je za drugi dio odabrao Desetu simfoniju Dmitrija Šostakoviča, skladanu nakon Staljinove smrti.
- Šostakovičev život i djela obilježena su temeljnim pitanjima: što je umjetnost, što je ljudski život i u kakvom su međusobnom odnosu. To se osobito odnosu na Desetu simfoniju koju sam baš zato ovaj put odlučio izvesti u Zagrebu, zbog svih tih dubokih stvari koje će me zauvijek čvrsto povezivati s ovim gradom, orkestrom i publikom – zaključuje maestro Ono poziv na koncert.
