Premda je povijest popularne glazbe dala mnogo blistavih umjetnika, malo se koji mogao nositi s brzopleto nalijepljenom etiketom genij. U lipnju preminuli Ray Charles ovdje je iznimka koja potvrđuje pravilo uz novi dokaz: posthumno objavljeni album dueta - sniman tijekom prošle godine - na kojem su ponovno srušene granice koje blues dijele od jazza, soul od countryja, evergreen od modernoga popa
Naravno, pritom su iščeznule i generacijske razlike. Primjerice, Norah Jones, koja bi po godinama prošla kao Rayova unuka, okušala se u country-soul standardu "Here We Go Again" i iz njega - uz pomoć ljubaznog domaćina - izašla neokaljana obraza.
U sličnome je tonu otpjevan i klasik "You Dont Know Me" u izvedbi kojega je pomogla Diana Krall. Nažalost, Van Morrison je upropastio "Crazy Love", vlastitu (i u originalu prekrasnu) pjesmu s "Moondance" albuma, i to je jedini podbačaj inače ujednačenog albuma. Čak je i Bonnie Raitt - u tipično tugaljivoj baladi "Do I Ever Cross Your Mind?" - ponovno potvrdila reputaciju najbolje svjetske slide-gitaristice i sugestivne pjevačice.
Elton John zvuči kao Elton John, Gladys Knight je rutinski asistirala u gospel himni "Heaven Helps Us All", i što još reći? Dostojno emocionalan ali ne i sladunjav oproštaj od čovjeka koji je radio do zadnjega daha i zaslužio svaki kompliment koje je dobio u polustoljetnoj karijeri. (D. L.) (4)
