Smrću Jima Morrisona u Parizu 3. srpnja 1971. otpala je svaka šansa da The Doors o(p)stane kao bend kakav je bio. Gubitak tako karizmatičnog frontmana, što zbog njegovih doprinosa pjesmama i njegove lirike, što zbog karizmatične osobnosti uopće, naprosto je bio prejak udarac iako su preostali članovi benda svi redom bili izvanredni i originalni instrumentalisti, od kojih je svaki na svoj način pridonosio specifičnom zvuku benda. A nije da se nije probalo: klavijaturist Ray Manzarek, gitarist Robbie Krieger i bubnjar John Densmore nakon Morrisonove smrti objavili su još dva studijska albuma – “Other Voices” (1971.) i “Full Circles” (1972.).
Ništa bez Morrisona
U sjeni Morrisonove smrti ostala je činjenica da preživjeli The Doors potpuno zvuče kao stari bend (osim što su sada Krieger i Manzarek preuzeli uloge pjevača); čak i neke pjesme s “Other Voices”, poput “In The Eyes Of The Sun” i “Ships w/ Sails”, mogle su glatko stajati na Morrisonovu labuđem pjevu “L. A. Woman” (1970.). Dakle, ako je Morrisonovom smrću odumro bend, ali ne i njegov zvuk (koliko god on publiku kao takav očito nije zanimao), onda u povodu smrti Raya Manzareka možemo ustvrditi da su (tek) sada The Doors ostali i bez svoga zvuka.
Ovakva bi se, naoko možda ne previše mudra teza, mogla izreći i da je umjesto Manzareka preminuo bilo koji od druge dvojice preostalih članova benda jer obojica su originalni instrumentalisti na svoj način. No upravo su Manzarekove klavijature bile najzaslužnije za prepoznatljiv zvuk benda; reski zvuk njegovih tipki u uvodu i podužem solu iz “Light My Fire”, “pumpanje” u “When The Music‘s Over” ili lirski električni pijano u “Riders Of The Storm” i “L.A. Woman” jedan je od utjelovljujućih zvukova i lajtmotiva glazbe 1960-ih, a nije previše hrabro ni ustvrditi da je Manzarekov zvuk bio najprepoznatljiviji zvuk klavijatura cijelog prošlog stoljeća.
Hipik s obje noge na zemlji
Ray Manzarek rođen je u obitelji poljskog podrijetla 12. veljače 1939. godine u Chicagu, država Illinios, pravim imenom Raymond Daniel Manczarek Jr. Od malih je nogu pohađao satove klavira, ali mu je još veća strast bila košarka, a zanimala ga je isključivo pozicija u napadu ili centru. Kada mu je trener jednom prilikom, kao šesnaestogodišnjaku, rekao da mora igrati u obrani ili nigdje, Manzarek je okrenuo leđa i pokupio se iz sporta. Nova sfera interesa postao mu je film, s naglaskom na avangardu i eksperimente, koji je studirao na University Of California u Los Angelesu. Ondje se prvi put susreo s Jimom Morrisonom s kojim je nakon svršetka školovanja, slučajno ga susrevši na losangeleskom Venice Bachu, opčinjen njegovim stihovima, osnovao The Doors.
U to je vrijeme Manzarekova klasičarska klavirska izobrazba, osobito izražena u obožavanju J. S. Bacha, bila već spojena s ljubavlju prema bluesu koji je u Chicagu, u svojim formativnim godinama, sretao na svakom koraku. Susretom s Jimom Morrisonom, prema kojem je do kraja života gajio gotovo opsesivno divljenje, privrženost i idolopoklonstvo, toj je kombinaciji pridodana i mistična nota, ali u glazbi Doorsa našlo se mjesta i raznorazne druge utjecaje: kabaret, bossa-novu, flamenko...
Slušajući “Light My Fire” i izuzetno zahtjevan solo u “Take It As It Comes”, moramo li ukratko opisati Manazerkov stil, onda je to – Bach na LSD-u!
Privatno, Manazerk je bio vjerojatno najotvoreniji i najpristupačniji član Doorsa. Njegova autobiografija “Light my Fire: Moj život s The Doors” prikazuje ga kao vječnog hipika koji pokušava uvijek pozitivno gledati na svijet, koji polaže na filozofiju, mistiku i transcedetalno, ali je i objema nogama na zemlji.
Manzarek je vjerovao da nema ništa loše u tome da preostala trojica članova trebaju prihvatiti primamljive ponude za korištenje njihovih pjesama u televizijskim reklamama. No bubnjar Densmore nije htio ni razgovarati o tome (početkom 2000-ih odbio je dati suglasnost da se pjesma “Break On Through” pojavi u reklami za Cadillac, za što bi bendu bilo isplaćeno 15 milijuna dolara). Štoviše, Densmore je zabranio upotrebu imena The Doors za Manzarekove i Kriegerove nastupe govoreći da će im se priključiti pod starim imenom samo ako se vrati Jim ili dok ga zamjenjuje Eddie Vedder (nakon što se 1993. pokazalo da taj spoj doista dosta dobro funkcionira, ali Vedder je prejaka osoba da bi bio ičija zamjena ili epigon na dulje staze). Nakon Manazrekove su smrti i ta vrata (međusobnih sporova) zatvorena.
