Imao je samo 106 dolara na bankovnom računu, nije imao automobil i bili su to dani kada je pokušavao prodati svog psa jer mu nije imao novca za hranu. No, kada je dobio ponudu moćnih producenata Hollywooda da im proda prava na scenarij koji je napisao, i to za svotu od nemalih 350 tisuća dolara, što je iz njegove tadašnje perspektive bilo pravo bogatstvo, hrabro je postavio svoj uvjet: "Samo ako ja igram glavnu ulogu u filmu."
Na sreću producenti Irwin Winkler i Robert Chartoff ne samo da su pristali na to već su se uspjeli suprotstaviti moćnim šefovima studija koji su u glavnoj ulozi željeli gledati nekog već slavnog glumca (recimo Roberta Redforda), a ne totalnog početnika koji, kako su rekli, "mumlja, a ne govori" i koji je potpuno nefilmičan. Producenti su obranili film i svog glavnog glumca koji je napisao scenarij, ali za kaznu su dobili manji budžet za film, samo milijun dolara. Kada su ga premašili, razliku od 100 tisuća dolara platili su iz vlastitih džepova. I napravili posao stoljeća! Film je bio "Rocky", prvi film o sportu koji je ikada osvojio Oscar kao najbolji film, a svijet ga je prvi put vidio na današnji dan 1976. godine. Bio je to film koji je u konačnici osvojio tri Oscara i ostvario najveću zaradu te 1976. godine – 225 milijuna dolara.
No prvi film iz slavnog serijala mnogo je više od sportskog filma, čak i mnogo više od klasične priče o ostvarenju "američkog sna". To je bila priča koja je uhvatila duh depresivnih sedamdesetih godina, film koji je govorio o radničkoj klasi, o milijunima neobrazovanih i izgubljenih koji traže svoju šansu, ne toliko za uspjeh preko noći i basnoslovno bogatstvo već za priliku da žive neki običan život – kuća, žena, dijete, hrana na stolu i novi kaput kada ga supruga treba – koji je njima tada izgledao nedostižan.
Sylvester Stallone sve je to upisao u svoju priču o Rockyju Balboi. Kada ga gledatelj sreće, on je gubitnik u pravom smislu te riječi, neobrazovan, osamljen dok mu društvo rade samo kornjače, zaljubljen u neuglednu ženu koja radi na blagajni trgovine hranom za kućnu ljubimce... Danju radi kao utjerivač dugova, ne baš uspješan, a noću boksa i mečeve osvaja zbog gomile frustracija koje uspijeva izbaciti iz sebe u ringu, a ne zbog istinskog talenta za boks...
Stallone je zapravo maestralno ispričao priču veću od sporta, jer njegov se junak, kao i on sam, bori protiv cijelog svijeta i sebe samog, protiv svih loših prognoza da od njega i njegovog života neće biti ništa. Zbog toga je "Rocky" i toliko poseban film, onaj nakon kojeg se zapravo malo tko sjeća da je glavni junak izgubio svoj veliki meč, jer do tog trenutka meč više i nije najvažniji. Rocky je dobio sve drugo u svom životu i legenda je rođena. Iz filma se podjednako kao i sam meč na kraju filma pamte legendarne scene treniranja, od trčanja po stepenicama ispred philadelphijskog muzeja umjetnosti pa do treniranja udaraca u goveđe polovice koje vise u hladnjači mesnice, koje je maestralno režirao John G. Avildsen. Baš kao i Stalloneu, i redatelju je to bio veliki proboj u Hollywoodu, a nakon "Rockyja" (kojem se vratio i u petom nastavku 19990. godine) posebno mu se pamte filmovi iz serijala "Karate Kid" u kojem je režirao prva tri filma.
Vrlo je zanimljivo da su hollywoodski moćnici morali promijeniti i mišljenje o Stalloneu kao glumcu. Kritika je, naime, bila oduševljena te ga uspoređivala s mladim Marlonom Brandom, a njegovo "mumljanje" u tim tekstovima bilo proglašeno je autentičnim glumačkim odabirom. Štoviše, ugledni američki filmski kritičar tog vremena otišao je toliko daleko da je napisao i:
"Sylvester Stallone podsjeća me na mladog Marlona Branda. Koliko mnogo glumaca se pojavilo i otišlo u zaborav, a smatrani su nenadmašnima? Ali u 'Rockyju' Stallone je žilav, čvrst, govori kao da mumlja, krije se iza okrutnosti. On je šampion u srcu. 'Mogao bih biti izazivač', kaže Brando u jednoj replici filma 'Na dokovima New Yorka'. Sada smo dobili film koji nastavlja gdje je ovaj stao. Taj film je 'Rocky'."
Naravno, zbog neočekivane, nespretne, ali krajnje romantične ljubavne priče, "Rocky" su gledale i voljele i žene, i upravo taj dio prvog scenarija nikada više nije dostignut u filmovima iz serijala koji su slijedili. Iz današnje perspektive stoga zanimljivo zvuči i potraga za glumicom koja će utjeloviti lik stidljive Adrian u koju je Rocky zaljubljen. Prva glumica kojoj je uloga bila namijenjena bila je Carrie Snodgress, ali se ona s producentima posvađala oko honorara i zbog premalog novca odbila ulogu. Nakon toga na audiciju je pozvana tada vrlo mlada Susan Sarandon, ali su redatelj, Stallone i producenti zaključili da je ona previše privlačna za tu ulogu. I tako je ulogu dobila Talia Shire, koju su svi zapazili 1972. godine u ulozi Connie Corleone u prvom "Kumu", ulozi koju je igrala i u drugom dijelu slavne mafijaške trilogije Francisa Forda Coppole.
U slavi koja je slijedila nakon nevjerojatnog uspjeha "Rockyja" Stallone je u jednom intervju rekao kako nije mogao ni sanjati da će "Rocky" osvojiti Oscar kao najbolji film, ali i Oscar za režiju i montažu, da će poharati i ostale velike nagrade, među kojima je on sam dobio britansku Baftu kao najbolji glumac, ali da mu je u konačnici najviše značila nagrada Udruženja pisaca Amerike za najbolji scenarij:
– Kada sam dobio tu nagradu samom sebi sam rekao da mi je budućnost na filmu osigurana, čak i ako nikada ne uspijem kao ozbiljan glumac.
I te riječi svjedoče da je Stallone (rođen je 6. srpnja 1946.) od početka potjere za snom o velikoj glumačkoj karijeri bio svjestan da nije veličanstven glumac. To doslovno dokazuje popis njegovih filmova, u kojima uz serijal "Rocky" posebno mjesto pripada serijalu "Rambo". Sve su to mačo spektakli, koji podsjećaju na jedan razgovor koji je on sam napisao u scenariju za prvog "Rockyja". Naime, kada konačno uspijeva odvesti Adrian na spoj, a odvodi je na klizanje, u posve iskrenom razgovoru njegov Rocky otkriva djevojci u koju je zaljubljen da mu je otac rekao da nema mozga i da mu je bolje da se posveti razvoju tijela. Adrian mu otkriva da je njoj mama rekla suprotno, da nema lijepo tijelo i da bi trebala razviti svoj mozak. Rocky joj govori da ih njihovi nedostaci čine savršenim parom i to je Stallone naučio samog sebe – tijelo za boks i rat je OK, ali mozak je važniji. Zbog tog mozga njegova karijera (a uspjeh je stigao kada mu je bilo trideset) još traje.
