Dirljiva promocija pjesničke zbirke Anđelke Petričević Čenić „Utjeha u križu“ održana je u Hrvatskom centru u Beču. Pokrovitelj istoimene, sjajno organizirane literarno-glazbene večeri, bilo je hrvatsko Veleposlanstvo u Beču, a organizatori Hrvatski centar i Folklorni ansambl gradišćanskih Hrvata Kolo Slavuj iz Beča te Nakladnička kuća Spiritus movens iz Kutine.
Nazočne goste uvodno je pozdravila Glavna tajnica Hrvatskog centra u Beču i predsjednica Kola Slavuj Gabrijela Novak – Karall. Skupu su bili nazočni i hrvatski veleposlanik i hrvatski konzul u Austriji Gordan Bakota i Branimir Lončar te ministrica savjetnica za kulturu pri Veleposlanstvu RH u Austriji dr. Zdenka Weber. U ime izdavača, Nakladničke kuće Spiritus movens o životnom putu i stvaralačkom radu pjesnikinje Anđelke Petričević Čenić govorio je urednik zbirke „Utjeha u križu“ Dragutin Pasarić.
„U četiri poglavlja i na 80 bogato ilustriranih stranica predstavljene su 33 autoričine pjesme“, rekao je Pasarić, dodavši kako su objavi zbirke pridonijeli autoričini sinovi Antun Tonči Čenić ilustracijama te organizacijski i izvedbeno Josip Čenić, jedan od vođa ansambla Dubrovački kavaljeri iz Beča koji je dio majčinih stihova uglazbio i Vinko Čenić čitanjem stihova.
„Veći dio Zbirke posvećen je desetogodišnjim uzničkim danima Anđelke Petričević Čenić, koje je kao žrtva komunističkog sistema od 1942. do 1952. godine provela u 12 zatvora, između kojih i četiri godine u zloglasnom požeškom zatvoru gdje je svakodnevicu dijelila, između ostalih, i s Zorkom Sever i njenom kćerkom Višnjom“, istaknuo je, napomenuvši kako su upravo poglavlje Dokumenti i sjećanja slikovito govori o nevinim žrtvama i gušenju slobode katolički usmjerenih obitelji u to vrijeme.
Knjiga počinje poglavljem „Svjetlost iz tmine“ koje obuhvaća autoričine pjesme napisane isključivo iza zatvorskih rešetaka
Predstavljač je na dojmljiv način dao prikaz autoričinog lika i djela u žrtvi, istaknuvši kako su Anđelkine pjesme protkane sjećanjima na vlastitu majku, majku Domovinu i nebesku majku Mariju. Posebno je istakao autoričinu skromnost i visoke moralne vrijednosti.
„U nijednom stihu nema ni trunke osude prema onima koji su je strpali u zatvor, naprotiv umjesto mržnje i prezira iz nje progovara utjeha i vjera u bolju budućnost“, ustvrdio je urednik Zbirke Pasarić.
Kratak osvrt na Anđelkin lik i kulturne veze Hrvata u svijetu dao je hrvatski diplomat, književnik i povjesničar Đuro Vidmarović, istaknuvši da autorica potječe iz poznate obitelji i kako su njene sestre istaknuta hrvatska pjesnikinja Marija Petričević od Presvetog Srca (Anka Petričevič) i Branislava Zaradić, bivša lektorica na Bečkoj slavistici.
„Knjiga je nastala zahvaljujući autoričinoj djeci, koji su njome ovjekovječili lik svoje majke“, dodao je Vidmarović napomenuvši kako je Anđelka bila i slikarica.
Stihove iz zbirke čitali su Anđelkin sin Vinko Čenić te prof. Petar Pranjić na hrvatskom i Hans Hauer na njemačkom jeziku.
Glazbeni okvir promociji dali si autoričin sin Josip Čenić s Dubrovačkim kavaljerima te Folklorni ansambl Kolo Slavuj. Posebno dirljivi trenuci, nabijeni emocijama bili su kada je Josip s Dubrovačkim kavaljerima skladbom „Stara majko“ otvorio bečku promociju te potom zajedno s Kolom Slavuj i gradišćanskim Hrvatima izveo Anđelkinu pjesmu „Majkama u Gradišću“ napisanu 1974. godine. Večer je upotpunjena i drugim uglazbljenim stihovima „Pjesma Trstenu“, „Volim te maslino“ i na kraju pjesmom „Jedna je Hrvatska“ koja je izazvala oduševljenje i buran aplauz nazočnih bečkih i gradišćanskih Hrvata i njihovih austrijskih prijatelja.
Josip i Vinko Čenić su za Večernji list rekli kako su zahvalni svima koji su im pomogli ostvariti ovaj literarno-glazbeni san posvećen njihovoj majci koja je bila plemenita žena, vjernica i nadasve majka prepuna ljubavi. Napomenuli su da još postoji hrpa majčinih neobjavljenih pisama iz zatvora, koja će možda jednoga dana u nekom novom izdanju nadopuniti promoviranu zbirku.
Anđelka Petričević Čenić rođena je 1916. u Lovreću kraj Imotskog, a najveći dio svog života provela je u Trstenom kraj Dubrovnika. Preminula je prije 21 godinu (1992.) u progonstvu u Beču. Za vrijeme Domovinskog rata zdušno je potpomagala ljude u svom rodnom kraju, posebno se angažiravši u poznatoj humanitarnoj akciji SOS za Dubrovnik.
