Danas je najsvečaniji dan za Večernjakovu kratku priču: znat će se pobjednici, dodijelit će se velike novčane nagrade, laureati će se dobro osjećati, neće nedostajati čestitara.
No taj događaj samo je jedan od vrhunaca u kontinuitetu od četrdeset i tri godine, jedan od vrhunaca u tko zna koliko sljedećih godina naše “dame u najboljim godinama”.
Ono važnije za kratku proznu vrstu, za Večernji list, konačno i za našu književnu produkciju, jest živost natječaja, neprestano kolanje priča između autora i redakcije, stalna adresa na koju svatko tko osjeti nadahnuće za pripovijedanje može proslijediti svoj prozni uradak i dobiti potvrdu je li u tome uspio, kroz uvršavanje u širi pa uži i konačno u najuži izbor laureata.
Protok priča stalan je! I onaj tko je čekao zadnji trenutak ne treba gubiti svaku nadu, jer dobra mu priča kupuje ulaznicu za dalje, u sljedeći natječaj.
A sada, nepuna dva mjeseca od novog, 44. Večernjakova natječaja za kratku priču “Ranko Marinković”, sve nam govori da je naša priča povratkom u novine, u tiskani medij, dobila neke nove bodove, svježinu i zalet: već je na našem popisu 110 naslova, a u kompjutoru nove čekaju da budu upisane.
Mnoge njihove autore znamo, mnogi su nam potpuno nepoznata imena. Ništa to ne znači, jer upravo su stranice naših novina bile prva stepenica koju su preskočili mnogi danas poznati pisci.
Za one koji još ne znaju kamo i u koje vrijeme danas trebaju doći da pozdrave naše pobjednike, ponavljamo: velika Profilova knjižara u Zagrebu u Bogovićevoj 7, prvi kat – točno u podne!
