Što biste učinili da se jednog dana probudite u bolničkom krevetu a da uopće ne znate kako ste tamo dospjeli?
Upravo se to dogodilo 24-godišnjoj njujorškoj novinarki Susannah Cahalan. Štoviše, Cahalan se nije uopće mogla sjetiti što se s njom zbivalo prethodnih mjesec dana i tek je od liječnika saznala da su je u vrhunsku bolnicu New York Medical Centre doveli u mahnitom stanju. Nakon što je izliječena, ustanovivši da je njezin medicinski slučaj u SAD-u bio jedinstven, odlučila ga je istražiti, a rezultat istraživanja je knjiga Mozak u plamenu: Mojih mjesec dana ludila, koja je nakon objave 2013. postala velik američki bestseler. Po njemu se snima i film u kojem će naslovnu ulogu tumačiti Dakota Fanning, a producirat će ga Charlize Theron.
Bolest od koje je oboljela Susannah Cahalan zove se anti-NMDA receptorski autoimunosni encefalitis, a laički je to najlakše objasniti time da joj je mozak u jednom trenutku prestao normalno funkcionirati. Liječnici su njezine simptome isprva objašnjavali kao psihičke probleme, zatim su tvrdili da je psihijatrijski slučaj, a potom su eksperimentirali s drugim netočnim dijagnozama. Sretna je okolnost bila ta što se za njezin slučaj zainteresirao jedan sirijski liječnik, koji se slučajno u toj bolnici nalazio na praksi i koji je ubrzo shvatio o čemu je riječ. Posumnjao je da se razboljela od jedne vrlo rijetke i agresivne upale mozga. Nakon više provedenih testova utvrdio je da je njegova dijagnoza bila točna. Imao je već ranije u svojoj praksi sličnih slučajeva te rijetke autoimune upale mozga pa je znao kako je treba liječiti. Kad se Susannah počela oporavljati, pomogao je rekonstruirati što joj se tih mjesec dana događalo. Uz brutalno iskrenu i potresnu priču o svojih „mjesec dana ludila“ Cahalan je u knjigu uključila i detaljan opis simptoma kako se drugi ljudi koji obole od iste bolesti zbog neznanja liječnika ne bi našli u sličnoj situaciji.
– Pitanje se nametnulo samo po sebi: ako je jednoj od najboljih bolnica na svijetu trebalo toliko vremena da poduzme taj korak, koliko onda još ima ljudi koji se ne liječe, nego im je postavljena dijagnoza mentalne bolesti ili su osuđeni na život u domu za nemoćne ili na odjelu za psihijatriju – napisala je Susannah Cahalan dodajući kako je njezina bolest, doduše izuzetno rijetka, jedna od od stotinjak različitih autoimunih bolesti koje, procjenjuje se, pogađaju 50 milijuna ljudi u SAD-u – vrtoglava brojka, koja se više nego utrostručila u zadnja tri desetljeća. Alarmantna većina tih bolesti – oko 75 % – javlja se u žena, pogađajući ih više od svih vrsta raka zajedno. Najstrašniji dio jest taj što je proces samoga dijagnosticiranja beskrajno dugotrajan, a liječnici nerijetko ignoriraju simptome na koje se bolesnici žale.
Priča Susannah Cahalan, koja je za svoj rad dobila i nagradu Silurian za izvrsnost u novinarstvu, priča je sa sretnim krajem. Stala je na svoje noge i vratila se nekadašnjem životu i poslu. Ono što je jednako važno jest da je pišući o vlastitu iskustvu, prvo kroz novinski tekst a zatim i kroz ovu hvaljenu knjigu, pomogla brojnim drugim oboljelima. Ne čudi stoga da je knjiga posvećena „svima oboljelima bez dijagnoze“
Ulomak iz knjige pročitajte OVDJE.
