Brojni kolege, posebno iz Specijalne policije, suborci, prijatelji, znanci, napunili su Gradsko kazalište Zorin dom u Karlovcu kako bi bili dijelom promocije knjige Karlovčanina Alenka Ribića Ribe pod nazivom 'Grom-13, frende gotovo je...' Ovu jedinstvenu autobiografiju, koju je izdao Večernji list, Alenko Ribić posvetio je, kako je rekao, godinama, točnije tri desetljeća, koje je proveo u specijalnim postrojbama MUP-a u kojima je stekao zavidno iskustvo i znanje cijenjeno i na međunarodnoj razini.
– Proveo sam 30 godina u specijalnim postrojbama MUP-a od toga više od dva desetljeća u samom vrhu specijalne policije i onda odjednom, naprasno, rečeno mi je da nisam više dio tima, da se na mene ne računa. Iskreno, ja sam mislio da smo svi u Hrvatskoj jedan tim, no prevario sam se. Pokupio sam se, nisam od onih koji kleče pred ikime, posebno pred onima koji su u stručnom smislu ispod moje razine. I tu je počela moja agonija, nezadovoljstvo o kojem nisam nikome pričao, koje sam odlučio pretočiti u knjigu. Da se ne zaboravi. Pisao sam dan i noć, čak sam i u šetnju uz Koranu nosio bilježnicu i upisivao sjećanja. Napisao sam knjigu za dva, tri mjeseca. Ona je spomenik Specijalnoj policiji, mojim kolegama, našim životima. Nisam previše pisao o ratu, u knjizi nema zemljovida, topničkih dnevnika, raketiranja. Pisao sam o emocijama koje smo proživljavali na terenu,o čemu smo pričali, posebno dan prije akcije kada ne znate hoćete li se živi vratiti, kako nas je smrt Dražena Petrovića pogodila na terenu, u kojim smo teškim uvjetima ratovali na Velebitu na minut 25 stupnjeva i zašto su to dani na koje smo ponosni. Ne spominjem lokacije, ne navodim imena, tek ponegdje nadimak, no siguran sam da će se svi u knjizi prepoznati, pa i oni koji su mi učinili nepravdu i kojima to ostavljam na njihovoj savjesti – kazao je Alenko Ribić Riba na promociji. Ideju za pisanje knjige povjerio je, kaže, Goranu Gerovcu prijatelju iz mladih dana, novinaru i uredniku Večernjaka koji mu je ponudio da to napravi u okviru Večernjakove biblioteke.
– Ribu sam upoznao na Faceboku naše srednjoškolske generacije-na nogometu i tada mi je postalo jasno da je riječ o dečku koji ne bježi od odgovornosti. Takav je i danas. Uz to je odličan pripovjedač i zato me nije iznenadilo kada mi je najavio da će postati pisac. U Večernjem listu, glavnog urednika Dražena Klarića i mene, zaintrigirao je neuobičajen pristup autobiografskom djelu kako ga je Riba prezentirao. Nije bilo šablona, povijesnih spektakala, nije bilo predvidivih i nemaštovitih nosećih sekvenci. Rekao je da će napisati ono što je proživio, ali kroz niz malih, svakodnevnih stvari, i dobrih i loših, teških i radosnih i kroz njih oslikati jednu generaciju i njeno vrijeme. Iznenadilo me samo kako je sve to uspio napisati u tako kratkom roku! I zato će čitatelj u ovoj knjizi saznati puno o prošlom i današnjem Karlovcu. O tome kako država i domovina ne moraju uvijek biti jedno te isto, o tome zašto Zvone Boban i Dražen Petrović mogu mijenjati stanje na prvoj liniji fronta, o tome kako nogomet i tribine Maksimira mogu biti životnom školom, o tome kako ti ni najgore zle namjere na mogu oduzeti ono što si postigao žrtvujući se i kako tuđi satovi ne mogu odrediti da je tvoje vrijeme prošlo – kazao je Gerovac na promociji.
Žarko Ivković, zamjenik glavnog urednika Večernjeg lista kazao je da nije bilo nikakve dileme oko prihvaćanja izdavaštva ove knjige, obzirom na jedinstvenu autorovu priču.
– Izdavanjem ove knjige htjeli smo omogućiti malom čovjeku da digne glas protiv sustava. Da upozori na devijacije u sigurnosnom sustavu, jer nije normalno da se sustav rješava svojih ljudi koji su u naponu životne snage i u profesionalnom zenitu – kazao je Žarko Ivković.
Knjiga 'Grom – 13, frende gotovo je...' sigurno će dobiti nastavak, najavio je njen urednik rekavši da “uzbuđenja tek slijede”.
Proveo sam 26 godina u jenoj državnoj tvrtki od posebnog interesa, od toga više od dva desetljeća u samom vrhu i onda odjednom bez ikakvog razloga, degradacija, mobing, (ponuda na radno mjesto koje nema nikave veze s tvojom strukom, drastičnoo smanjenje OD), naprasno, rečeno mi je, da nisam više dio tima, da se na mene ne računa. Iskreno, ja sam mislio da smo svi u Hrvatskoj jedan tim, no prevario sam se. Danas, kad stojim na čvrstim nogama, shvatio sam da ti znanje, energiju, iskustvo, poštenje, radoholičarstvo nitko ne može uzeti, a politički podobni bez stručnjaka nemaju šanse upravlajti sitemom. Napisao sam ovakav komentar samo zato kako bih dokazao da takvih ljudi kao naš Riba u HR ima mnogo, koji, iako su dali sve od sebe u najboljim danima svog života, su pojedinci bez ikakvog razloga degradirali, vjerojatno su dobili direktive od vrha koja nije birala niti razumno odlučivala. Žao mi je Riba, ali vjeruj nisi jedini.