Ugodan minimalistički prostor zagrebačke Galerije Kranjčar u kaptolskom dvorištu ispunjen je ovih dana crno-bijelim futurističkim fotografijama mlade umjetnice Tanje Perišić. Koristeći se njemačkim izrazom Fernweh, umjetnica je stvorila svoju viziju krajolika sa zgradama i elementima urbanoga mobilijara uzimajući stvarne građevine i njihove elemente i kolažirajući ih u nove “stvarnosti”. Oku ugodne i neopterećene ljudima koje je jednostavno u novim radovima izbacila, njezine fotografije odaju određenu psihološku ugodu čežnje za daljinom. Iako čovjeka nema, tu je arhitektura kao njegovo djelo. Igrajući se neopterećeno nazivima djela, ona gledatelja vodi do Plaže, Krovne terase, Pješčane oluje ili Bazena. Sve to je neki ugodan iluzionistički prostor novoga romantizma smješten u rasvijetljenim light-boxovima.
Kako kaže Vanja Babić, u tim prizorima dominira virtualno konstruirana, odnosno dislocirana arhitektura smještena u isto takav prirodni okoliš. Tanja Perišić rođena je u Splitu 1982. godine, a diplomirala je 2006. na ALU u Zagrebu, gdje i danas stvara. (doj)
