Kazalište svuda u svijetu, pa tako i u nas, ne živi po kalendaru, ono ne slijedi datume, godine, već mu sezona počinje u rujnu i završava u lipnju. Domaću situaciju posljednjih je godina dodatno zakompliciralo zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište odlukom da dramsku premijeru od koje najviše očekuje izvede baš 30. prosinca.
Te predstave, kada se rezimira kazališna godina na odlasku, datumima svojih premijera ne spadaju u godinu o kojoj se piše, ali jasno je da su u toj godini zaživjele, ušle u memoriju svojih gledatelja te ih u ovakvim popisima na kraju godine nije moguće izbjeći.
No, 2018. izdvaja se još jednim kazališnim čudom – predstava koja je bila najuzbudljivija, koja je pokazala svu čaroliju kazališne umjetnosti, nevjerojatno precizno baratanje teatarskim jezikom, ali i emocijama gledatelja, nije bila dramska predstava, već – baletna.
I nimalo slučajno, u 2019. vidjet ćemo prvu dramsku premijeru Valentine Turcu (na slici), umjetnice koja je režirala i koreografirana balet “Smrt u Veneciji”, koji s pravom nosi titulu najbolje predstave 2018.
Balet koji je ušao i u izbor najboljeg baleta Europe svojoj je autorici otvorio put prema Drami HNK Varaždin gdje nas 9. svibnja 2019. čeka premijera “Tramvaja zvanog žudnja” u njezinoj režiji.
1) Smrt u Veneciji (Balet HNK Zagreb, koreografija i režija: Valentina Turcu)
Nadahnuta i promišljena koreografkinja za ovaj je balet stvorila novi baletni žanr – filmski balet. Ali Valentina Turcu, autorica “Smrti u Veneciji” (u ovom baletu ona je koreografkinja, redateljica i dramaturginja, a potpisuje i odabir Mahlerove glazbe u koju je upisala i hommage svojoj pokojnoj majci, velikoj balerini Maji Srbljenović) na scenu donosi mnogo toga više od pukog prepričavanja slavnog filma.
Njezin je (neoklasični) balet uzbudljiv od prvog do zadnjeg koraka, vizualno minimalistički, ali na način koji se ne zaboravlja. Zajedno sa svojim plesačima ušla je duboko u samu srž priče o slobodi umjetnosti i slobodi ljubavi, rastavila je na dijelove i ponudila gledateljima, ne nužno samo ljubiteljima baleta, kao tragediju koja i te kako traje ovdje i danas.
A kao kruna njezina truda uloženog u ovu predstavu došlo je i europsko priznanje – Dance Europe Critic’s Choice nominirao je balet “Smrt u Veneciji” u kategoriji Najboljih premijera 2018. godine, a istodobno je Takuya Sumitomo nominiran u kategoriji Izvanredna izvedba muškog plesača za ulogu Gustava von Aschenbacha.
2) Tit Andronik (ZKM, režija: Igor Vuk Torbica)
Za sve ljubitelje kazališta koji imaju dugo pamćenje, ovaj je naslov najveći izazov među Shakespeareovim tragedijama, tim više jer se mnogi još sjećaju legendarne predstave Dušana Jovanovića (produkciju KPGT-a iz 1980.) koja se igrala u motorističkom zidu smrti, a u kojoj je naslovnu ulogu tumačio Rade Šerbedžija.
No, baš taj naslov odabrao je redatelj Igor Vuk Torbica za svoj trijumfalni povratak u ZKM, i nije pogriješio. Stvorio je veliku predstavu, progovorio o sudaru kultura, generacija, o patrijarhatu, potlačenim i silovanim ženama. Njegov je Tit Sreten Mokrović u ulozi za pamćenje i prava je sramota što za nju nije dobio čak ni nominaciju za Nagradu hrvatskog glumišta.
3) Ciganin, ali najljepši (Drama HNK Zagreb, režija: Ivica Buljan)
To je predstava, nastala po istoimenom romanu Kristiana Novaka, koju smo vidjeli 30. prosinca 2017., ali za koju se i danas traži karta više.
Ljubavna priča koja nužno vodi u tragediju ovdje je upisana na tlo migrantske krize i krijumčarenja ljudima te načina na koji se i danas u našoj zemlji tretiraju Romi. Iako je riječ o velikoj ansambl predstavi, Buljan je glavni posao odradio odabirom svojih glavnih junaka.
Nina Violić sjajna je kao Milena, a glumeći Sandija Filip Vidović (na slici) u velikom je stilu zasjao na našem glumačkom nebu te krenuo na put koji ga vodi prema tatinoj slavi i uspjesima.
4) Govori glasnije (Kerempuh, režija: Bobo Jelčić)
Dugo je bivši ravnatelj Satiričkog kazališta Kerempuh Duško Ljuština nagovarao Bobu Jelčića da jedan od svojih autorskih projekata smjesti u Kerempuh. Bobo se dugo opirao, ali je njegov dolazak u pomlađeni ansambl ovog kazališta i te kako odjeknuo. Kao i uvijek, on autorstvo svoje predstave dijeli sa svim glumcima, a u glavnoj se ulozi pojavljuje Jadranka Đokić, gošća iz HNK Zagreb.
Kroz priču o ženi koja u Zagreb dolazi iz BiH tražeći pomoć jer je dvadeset godina bez posla, ovdje se na tih i miran, ali krajnje upozoravajući način otvara tema o svima koji dolaze “sa strane” i upadaju u naše živote, a mi ih dočekujemo lažno raširenih ruku. Dobili smo tako sa (satiričke) scene nikada aktualniju poruku i pouku.
5) Dvoje (Teatar Exit, režija: Matko Raguž)
Tijekom 2018. godine Teatar Exit dobio je i svoju komornu scenu – Studio Exit. Tu je prva zablistala predstava koja gledatelje vraća na sam početak djelovanja ovog kazališta posvećenog glumačkim bravurama.
Tekst Jima Cartwrighta o muško-ženskim odnosima Raguž je stavio u samo mjesto radnje – u pub. Tamo publika sreće par koji vodi pub, ali i goste koji dolaze te otkriva njihove životne priče. Odabrao je dvoje odličnih glumaca koji u ovoj predstavi odigraju čak četrnaest uloga: Bojanu Gregorić Vejzović i Dražena Čučeka te tako ususret 2019., godini u kojoj Exit slavi 25. rođendan, stvorio predstavu koja nastavlja slavni niz “Dekadencije”, “Izbacivača”, “Kauboja”...
6) Orestija (Splitsko ljeto, režija: Dejan Projkovski)
Na Splitsko ljeto u velikom se stilu vratio ambijentalni teatar. Redatelj Dejan Projkovski Eshilovu tragediju staru više od dvije i pol tisuće godina smjestio je u selo Sitno Gornje, prostor drevne Poljičke Republike, te u toj simbiozi stare grčke tragedije i nevjerojatnog prostora koji su priroda i čovjek stvorili zajedno dosegnuo sam vrh slavnog kazališnog ljetnog festivala duge tradicije.
Osobne drame Agamemnona, Klitemnestre, Ifigenije... ovdje nam u lice bacaju naše vrijeme u kojem kazna rijetko stiže moćnike, a moralna odgovornost jedva da postoji.
7) Sjećanje šume (Dramsko kazalište Gavella, režija: Tamara Damjanović)
U Dramskom kazalištu Gavella posegnuli su za odličnim romanom Damira Karakaša i ostvarili predstavu u kojoj okrutnost gorštačke Like nije lako gledati. Surovi svijet iz romana, zapravo priče o jednom djetinjstvu, ovdje ima gotovo bajkovitu vizualizaciju, što samo naglašava nasilje koje je fizičko i duhovno.
Predstava ostavlja gorak okus u ustima, posebno u zemlji u kojoj je nasilje nad slabima i dan danas “privatna stvar”. Uz mnoge dobre uloge, ovo je predstava koju na svojim leđima sjajno nosi Filip Križan.
8) Opet on (Kazalište Komedija, režija: Marko Juraga)
Hitler se budi u modernoj Njemačkoj 21. stoljeća, isti je kao i prije, govori isto što je govorio i prije. Ali percepcija njemačkog društva pretvara ga u satiričara, veliku medijsku zvijezdu. To je siže romana Timura Vermesa, koji je zaživio na sceni Komedije.
Predstava bi bila puno moćnija da je recimo 45 minuta kraća, da je nabijenija, ali u konačnici ona je poligon glumačke izvrsnosti Dražena Čučeka u ulozi Hitlera. Na trenutke je toliko uvjerljiv da doslovno – plaši čovjeka u publici.
9) Huddersfield (ZKM, režija: Rene Medvešek)
Druga predstava s kojom se ZKM probio na listu najboljih u 2018. godini. Dramu Uglješe Šajtinca, koja je među ostalim dobila i Europsku nagradu za književnost, adaptirao je i dramatizirao Tomislav Zajec, a u režiji Renea Medvešeka ona je postala priča o svima koji su otišli u aktualnom valu gastarbajterske potrage trbuhom za kruhom i svima nama koji smo ostali ovdje.
Ova je predstava iznova dokazala svu potentnost glumačkog ansambla ZKM-a, s naglaskom na mlade snage, a u ovoj je predstavi uz tradicionalne sjajne uloge Dade Ćosića i Adriana Pezdirca zabljesnuo i Mateo Videk.
10) Osječki log, log play (HNK Osijek, režija: Saša Anočić)
Rock-melodrama ili melodrama u obliku dugosvirajuće gramofonske ploče s A i B stranom? Svaki gledatelj o ovoj dilemi odlučuje sam, ali predstava koja je nastala prema tekstu Branka Kostelnika u dramatizaciji Davora Špišića i režiji Saše Anočića nostalgično je putovanje u (neku siromašniju, ali bolju) prošlost, retro putovanje koje nadrasta lokalne osječke okvire.
Ova vesela, ali i sjetna posveta jednom gradu, njegovim znamenitostima, običajima i načinima života danas je uzbudljiva svima koji taj i takav Osijek nisu imali prilike (do)živjeti.
>> Pogledajte video o predstavi zagrebačkog ZeKaeM-a "Gulliverova putovanja"
