U sedamdeset i šestoj godini života umro je zaslužni hrvatski paleontolog Jakov Radovčić, možda i najpoznatiji kao jedan od autora koncepta i realizacije nagrađivanog Muzeja krapinskih neandertalaca, ali i dugogodišnji kustos Hrvatskog prirodoslovnog muzeja u Zagrebu. U tom je Muzeju bio i dugogodišnji karizmatični voditelj zbirke Krapinski diluvij.
Radovčić je rođen kraj Omiša 2. srpnja 1946. godine, završio je studij geologije i paleontologije na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu u Zagrebu, te magistrirao 1974. na Sveučilištu Illionis u Chicagu.
Radio je u geološko-paleontološkoj zbirci i laboratoriju za krš JAZU 1970–79., a od 1980. u Geološko-paleontološkom odjelu Hrvatskoga prirodoslovnoga muzeja, gdje je voditelj Antropološke zbirke i zbirke Krapinski diluvij. Napose se bavio paleontologijom humanida, osobito neandertalaca.
Pisao je tekstove za hrvatske i inozemne popularnoznanstvene televizijske emisije i filmove. Glavna djela su mu Dragutin Gorjanović-Kramberger i krapinski pračovjek (1988), Krapinski pračovjek: ilustrirani katalog zbirke skeleta (The Krapina Hominids: An Illustrated Catalog of Skeletal Collection, sa suradnicima, 1988), Zagreb prije početaka (sa Ž. Škoberneom, 1989), Stoljeće geologijskih karata Hrvatske: od 1850. do 1950. godine (s K. Krizmanić, 1994), Neandertalci (Die Neandertaler, 1994), Krapinski pračovjek: radiografski atlas zbirke skeleta (The Krapina Hominids: A Radiographic Atlas of the Skeletal Collection, sa suradnicima, 1999).
Jakov Radovčić dobitnik je brojnih nagrada, među kojima su i nagrada Hrvatskog muzejskog društva Pavao Ritter Vitezović za životno djelo.
