U Hrvatskoj je gotovo potpuno nezapaženo prošla vijest o promociji hornista Radovana Vlatkovića u počasnog člana Kraljevske akademije za glazbu (Royal Academy of Music). Glazbenikova supruga i iskusna glazbena menadžerica Dinka Migić Vlatković kazala nam je kako se na račun te gluhoće vlastite domovine za uspjehe i priznanja svojih umjetnika našalila njihova kći: "Tata bi valjda dospio u vijesti u Hrvatskoj samo kad bi nekog u Londonu pregazio autom".
Daleko bile nesreće, neka je samo naš virtuoz i majstor roga živ, zdrav i u Hrvatskoj nepoznat, naravno, osim u profesionalnim krugovima i među upućenim ljubiteljima klasike.
Svečane haljine i fanfare
Da bismo s Vlatkovićem porazgovarali o najnovijem velikom priznanju koje je dobio 3. srpnja u Londonu, morali smo pričekati susret na Dubrovačkim ljetnim igrama. U međuvremenu je Vlatković bio vrlo zaposlen u SAD-u, na velikom i važnom festivalu komorne glazbe u Marlborou u državi Vermont.
– Englezi znaju što je ceremonija. Nosili smo svečane haljine, svirale su fanfare, diplome nam je podijelila vojvotkinja od Gloucestera kao izaslanica same kraljice – kaže Vlatković. Obavijest da će postati počasni član prestižnog društva s velikom tradicijom razveselila ga je, kaže, i iznenadila premda se Royal Academy of Music već nekoliko godina diči i Vlatkovićevim imenom na popisu svojih profesora. Osim velikih imena iz prošlosti, poput Liszta, Mendelssohna i Stravinskog, tituli počasnog člana važnost svakako daje i ograničenje prema kojem ih u jednom trenutku može biti najviše tri stotine.
Na pitanje idu li uz titulu i neke povlastice, Vlatković odgovara da je najveći privilegij samo nošenje tog naslova.
Osim u Londonu, Vlatković još predaje i na glasovitim glazbenim učilištima u Madridu, Zürichu i Salzburgu, pri tom ne zanemarujući ni svoju solističku karijeru. Nakon Dubrovnika i Osora otišao u Italiju, pa će onda u New York i Japan, a s Londonskim simfonijskim orkestrom kao solist nastupa na njemačkoj turneji. Uza sve to posvećen je i promoviranju skladbi za rog hrvatskih autora, poput one Devčićeve izvedene u Dubrovniku i Osoru i snimljene u Zagrebu u okviru projekta HRT-a i MIC-a. Zbog toga vjerojatno nikada neće postati hrvatski akademik. No, da živi za titule, imao bi ih kod kuće, ali ne i u svijetu, u samom glazbeničkom vrhu kojem pripada.
Školarina upola manja za EU
Srećom, u Hrvatskoj ima i mladih ljudi i glazbenika kojima je Vlatkovićev primjer veliki poticaj i nadahnuće. Jedan od njih je i gitarist Srđan Bulat, gitarist koji je dan prije Vlatkovićeve imao svoju svečanost na Kraljevskoj akademiji u Londonu. Također u svečanoj odori i uzvišenoj atmosferi otmjene ceremonije Bulat je primio magistarsku diplomu okončavši tako svoj uspješan dvogodišnji poslijediplomski studij u Londonu. Poticaj da se uopće prijavi na prijamnu audiciju Bulatu je dao njegov zagrebački profesor Darko Petrinjak koji je i sam bio student Kraljevske akademije za glazbu.
Bulat je bio zapažen od samog početka studija. U prosincu 2011. godine, odmah nakon audicije za prijam na studij, bio je sljedeći dan pozvan i na drugu. Tamo se natjecao i osvojio vrlo izdašnu stipendiju ABRSM-a, odbora svih kraljevskih glazbenih škola koji bira i podupire najnadarenije studente.
Nadaren i vrijedan splitski umjetnik, jedan od najtrofejnijih hrvatskih glazbenika po broju nagrada s velikih međunarodnih natjecanja, postao je tako i kraljičin stipendist. To mu je bilo osobito važno u prvoj godini studija prije ulaska Hrvatske u EU za čije je državljane školarina upola manja. Bulat je stoga s osobitom radošću u Londonu krajem lipnja 2013. svirao u čast pridruženja Hrvatske Europskoj uniji, a dio svojih koncerata i na samoj Akademiji također je posvetio djelima hrvatskih skladatelja.
Velik ugled Kraljevske akademije počiva na slavnoj i dugoj prošlosti jednako koliko i današnjem biranju najboljih među studente i profesore. Vlatković kaže da tamo uvijek ima osjećaj da uči skupa sa svojim studentima, dok Bulat misli da ne postoji bolje mjesto, a ni bolji grad za studij glazbe. Sredina je silno dinamična i poticajna, neprestano se nešto događa pa se mladima, bez obzira na mnogo veću konkurenciju nego drugdje, pruža i mnogo više prilika.
– To je sredina stalnog njegovanja važnosti umjetnosti i imena ljudi koji su izašli iz akademije – kaže Bulat, vlasnik diplome s krunom za svirače okrunjenih nota.