U Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu ovog je vikenda premijerno izvedena predstava Višnjik, koju je prema posljednjoj dovršenoj Čehovljevoj drami režirao u nas rado viđeni Slovenac Vito Taufer uz dramaturginju Milu Pavičević. Tragikomediju o padu ruske aristokracije, izjedene dugovima i ispraznom svakodnevicom, Taufer je postavio bez mnogo intervencija u originalni tekst, tražeći suvremenost u scenskim rješenjima. Tu se posebno istaknula dojmljiva scenografija Branka Hojnika, koja upotpunjena vrlo dobrim kostimima Barbare Podlogar i svjetlom Denija Šesnića čini najjaču kariku nove predstave zagrebačkoga HNK. Dinamična Tauferova režija, čiji tempo tek pomalo opada u drugom od četiri čina, razigrala je ansambl koji je iznenađujuće skladno iznio predstavu do samoga kraja, zasluživši gotovo desetminutni pljesak publike.
Bez "velikih" i "malih"
Ključne uloge vlastelinke Ranjevske i trgovca Lopahina solidno su izgurali Alma Prica i Dušan Bućan, a eksplozijom energije, pa i mađioničarskim točkama, posebno je dobar dojam ostavila Lana Barić kao guvernanta, dok se u karikaturalnoj ulozi Leonida Andrejevića izvrsno snašao Milan Pleština.
Ljubomir Kerekeš preuzeo je glavnu komičarsku ulogu službenika Epihodova, povremeno pretjerano usmjerenu na fizičke gegove, ali efektnu u diskretnijim govornim dijelovima. Na pozornici se napokon pojavio i prvak Drame Ivo Gregurević kojeg smo zadnjih godina mnogo više gledali u televizijskim serijama nego na daskama matične kuće, doduše tek u sporednoj ulozi Prolaznika, a veteran Žarko Potočnjak vratio se na scenu u ulozi Ravnatelja željezničke postaje. Ne radeći razlike između "malih" i "velikih" uloga, u predstavi igraju i Iva Mihalić kao neopterećena tinejdžerka Anja, Franjo Kuhar kao razbarušeni vječni student Trofimov, Dora Lipovčan u ulozi sobarice Dunjaše, Goran Grgić kao Jaša te Zvonimir Zoričić u tragičnoj, metaforičnoj ulozi starog sluge Firsa.
Magija Luke Vidovića
Zahvaljujući jakom autorskom timu i skladnoj zajedničkoj igri ansambla, Višnjik je solidna kazališna zabava, temelj na kojem bi HNK ubuduće mogao graditi repertoar, nadograđujući ga i nešto hrabrijim scenskim iskoracima.
Glazbu za predstavu skladao je Mate Matišić, savjetnica za scenski pokret bila je Anja Đurinović, a za scensku magiju bio je zadužen Luka Vidović.
