Zagrebački klinci sada zasigurno znaju da Vlaho Bukovac nije ni nogometaš ni astronaut. Barem oni koji su u ponedjeljak posjetili Umjetnički paviljon ne bi li pogledali premijeru predstave “Ruka” nastale na temelju Bukovčeve autobiografije “Moj život”.
U pitanju je odlična ideja spajanja dva vida umjetnosti – kazališta i slikarstva pa će se predstava namijenjena djeci i mladima u Umjetničkom paviljonu igrati svakog ponedjeljka u četiri termina sve do siječnja 2019. i trajanja izložbe “Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel – povijesni susret učenika i učitelja”.
Nesuđeni svećenik i mornar
Radnjom se dotiče povijesne sekvence Bukovčeva života kada kao relativno neobrazovan 22-godišnji mladić iz Dubrovnika, zahvaljujući dobroti Meda Pucića, odlazi u Pariz na École des Beaux-Art. U želji da postane dijelom već popunjene klase iznimnog Alexandrea Cabanela, upornošću ga namami da mu da dva tjedna za maestralan rad zbog kojeg će ga primiti jer mu neće moći zanijekati talent. Naslikao je čuvenu “Ruku”, primljen je, a slika je k tome upravo izložena i u Paviljonu.
Da razumije dječju psihu, režijom predstave dokazala je već prekaljena Petra Radin. Bukovca maestralno glumi Frano Mašković, znan nam među ostalim iz hit filma “Osmi povjerenik”, Cabanela utjelovljuje Dušan Gojić, a glazbu potpisuje Matej Meštrović.
Zavaljeni u jastučiće, okruženi s više od stotinu djela dvaju velikana, klinci su u 35 minuta trajanja predstave naučili da je Vlaho s tek sedam godina naslikao prvu sliku “Gospu od sedam žalosti”, koju su mu fratri odbili primiti, da je htio biti svećenik pa i pomorac, da je trbuhom za kruhom prošao tri kontinenta i pet puta izbjegao smrt. Naučili su da su hrabrost i upornost put do uspjeha, da je kašnjenje ružna navika, zatim što je posao modela i koja je veza između talenta i rada. No najvažnije je da su naučili da uspjeti može svatko, ali i da posjet izložbi nije dosadno kruženje muzejom jer uz stručno vodstvo shvatili su kako gledati slike drugim očima i u njima prepoznati priče koje su ih vremeplovom vratile u drugu polovicu 19. stoljeća.
Autorica Petra Radin i sama se, kaže, u Bukovca zaljubila kao djevojčica vidjevši u HNK njegov oslikani zastor “Hrvatski preporod”. Čuvši za izložbu, poželjela ga je približiti današnjoj djeci.
– Meni je izuzetno zanimljivo da se iza jedne slike, iza umjetničkog djela krije ne samo priča, nego i cijela povijest. Pogledajmo je na trenutak. Ruka na knjizi. Zelenoj knjizi. I to je to. A sad zaorimo ispod boje, ispod platna i pogledajmo što se tu krije. Da se Bukovac nije odvažio tražiti šansu od profesora Cabanela, što se tada smatralo izrazito drskim, nikada ne bi naslikao “Ruku” i sve ovo što nas u Paviljonu okružuje. Ali dobio je priliku educirati se i postati cijenjeni umjetnik, koji je pokrenuo gradnju baš Umjetničkog paviljona u kojem smo održali premijeru. Jednu noć bili smo u muzeju do šest sati ujutro i slagali rasvjetu. I tako, šećem se ja pokraj tih portreta i razgovaram s njima. Mislim da sam čak shvatila koji su mi modeli simpatični, a koji ne. Te noći muzej je govorio tisuću jezika. Tako je lijepo dati šansu nekoj slici. Satima bih mogla sjediti pred svakom. I to želim prenijeti na djecu. Tu je sve. Umjetnost koja živi. I dok god je ona slobodna, možemo biti mirni – kaže Petra pa nastavlja o spoznajama u dječjem ponašanju do kojih je došla 15 godina stvarajući dječje predstave u Tvornici lutaka s Marijem Kovačem:
Izgubila se vjera u snove
– Djeca imaju sve manje strpljenja i koncentracije, što je, čini mi se, posljedica videoigara, virtualne stvarnosti, sve bržeg života i ekspresne slave. Kao da se izgubila poruka o ustrajnosti, vjeri u moguće i pravu na snove. Ja sam kao mala svaki posao pretvarala u igru i svaku igru u posao. Ni danas ne zaboravljam dijete u sebi. A djeca se međusobno jako dobro razumiju, bez obzira na spol, nacionalnost, orijentaciju, boju kože. Makar govorili nepoznatim jezicima, komuniciraju bez isključivosti i etiketiranja. Govore sve jezike.
Sve to što spominje utkala je u ovu malu, ali ozbiljnu predstavu koju su djeca odgledala u dahu. Učimo od njih, puno su mudriji i čišći.
Izložba “Vlaho Bukovac i Alexandre Cabanel”, koja je i povod predstavi “Ruka”, retrospektivni je pregled Bukovčeva djela, oko 140 njegovih slika, a prvi se put u Hrvatskoj predstavljaju i radovi Francuza Alexandrea Cabanela. Otvorena je do 6. siječnja.
Pogledajte video o misterioznim ljudima - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
