Glazbeno-scenske koprodukcije zagrebačkih umjetničkih akademija, Muzičke i Dramske u suradnji s Tekstilno-tehnološkim fakultetom spadaju među najveće, najvažnije i najradosnije vijesti hrvatske kulture u posljednjih nekoliko godina.
Obilje dobre volje
S još uvijek svježim uspomenama na Čarobnu frulu i Carmen, u subotu smo svjedočili novoj erupciji mladalačke kreativnosti u predstavi Slavuj Igora Stravinskog. Ali, ne hvalimo mi tu samo obilje dobre volje, nego i zavidnu razinu profesionalizma i kvalitete mladih izvođača kakva je bila potrebna za svladavanje i vjerodostojno umjetničko tumačenje djela nastalog prije sto godina. Orkestar i zbor Muzičke akademije pod ravnanjem Mladena Tarbuka ostvarili su podvig, a solisti studenti zavrijedili osobitu pažnju direktora opernih kuća. To se u prvom redu odnosi na koloraturnu sopranisticu Ilijanu Korać koja je, u skladu s naslovnom ulogom, svojim glasom morala najviše blistati.
To je i učinila, a imponirali su i svi ostali mladi pjevači. To su bili Iva Krušić, Bože Jurić Pešić, Leon Košavić, Teo Visintin, Emil Martinović, Tena Lebarić Rašković, Mario Filipović, Toni Nežić i Josip Čajko. A velika pohvalu svakako zaslužuje i Plesni ansambl velikogoričke Umjetničke škole Franje Lučića. U režiji Dore Ruždjak Podolski i pod mentorstvom brojnih profesora vidjeli smo predstavu štedljivu novcem, ali bogatu idejama i korištenjem različitih medija, animacije i videa. Uz sve to, uvod u operno djelo od tri čina koji traju kao jedan bio je dokumentarac Stravinski u Zagrebu Gorana Ribarića, studenta filmske režije. Vrlo uspio film podsjetio nas je na 50. godišnjicu bijenalskog gostovanja Igora Stravinskog u Zagrebu.
Spomenik Bachu
U čitavom tom projektu bilo je posla za buduće profesionalce svih profila, od frizerki i šminkerica, do osvjetljivača, snimatelja i producenata. Hvale je vrijedna uključenost dvorane Lisinski u ove projekte, ali upravo ovaj Slavuj vrlo zorno pokazuju zašto i komu u ovoj našoj navodnoj metropoli treba izgraditi jednu veliku i modernu zgradu opere za 21. stoljeće. Muzički biennale Zagreb napravio je sjajan potez zaključivši ovom koprodukcijom svoje 27. izdanje koje se i inače prema kraju zahuktavalo i okrupnjavalo.
To je pokazao i završni koncert ciklusa Inside EU u Hrvatskom glazbenom zavodu. Njega je, kao sedma od sedam autora zaključila Sanja Drakulić čvrstim sedmodobnim ritmom skladbe Perje leti. A letjelo je svakojako šareno perje i na koncertu Zagrebačke filharmonije u petak, naročito u Tromberiji Milka Kelemena sa sjajnim solistom Vedranom Koceljem. Mladi skladatelji Danijel Legin i Tomislav Oliver imali su što čuti i naučiti i od Davorina Kempfa koji je, kao rezidentni filharmonijski skladatelj za orkestar i pijanisticu Miju Elezović isklesao monumentalni Concerto corale, još jedan fantastičan zvučni spomenik Bachu, izvorištu svega, pa i Stravinskog.
