Vukovar Film Festival, najvažnije događanje sedme umjetnosti u Slavoniji i Srijemu, publici će od srijede, 28. kolovoza, do nedjelje, 1. rujna, prikazati brojne nagrađivane filmove, a treba spomenuti kako će po prvi puta festival predstaviti baš sve oskarovske kandidate iz podunavskih zemalja! Važnost VFF-a nepobitna je, a direktor festivala Darko Puharić, inače redatelj te dobitnik nagrade za najboljeg režisera na filmskom festivalu u Madridu 2022. godine, rekao nam je nešto više o bogatom programu, odabiru lokacija poput dvorca Eltz te velikoj prošlogodišnjoj posjećenosti koja je obavila grad filmskim duhom.
Ove se godine na festivalu po prvi puta prikazuju svi oskarovski kandidati iz podunavskih zemalja, a polovica njih imat će i hrvatsku premijeru. Imate li neke filmove koje možete izdvojiti?
Oskarovski kandidati podunavskih zemalja pripadaju jednoj posebnoj vrsti kategorije na koju sam iznimno ponosan, jer - baš kako ste i spomenuli - održavamo je prvi put u povijesti festivala. Kada govorimo isključivo o kategoriji dugometražnog igranog filma u službenoj konkurenciji, prošle smo godine prvi put festivalskoj publici u Vukovaru omogućili gledanje filma iz Moldavije. Tako smo zaokružili priču Podunavlja, jer je i ta zemlja konačno dobila svog prvog predstavnika u službenoj konkurenciji dugog igranog filma. Ove smo godine odlučili otići korak dalje, podići letvicu razinu više te publici priuštiti uživanje u oskarovskim kandidatima baš svih deset podunavskih zemalja. To znači da će naši gledatelji imati prilike vidjeti najbolje od najboljih koje su domicilni filmski savezi podunavskih zemalja izabrali da predstavljaju njihovu državu za ovu najprestižniju nagradu u svijetu filma. Nisam provjeravao točnost te informacije, ali ne bih se iznenadio da smo prvi hrvatski festival - pa čak i festival iz regije - koji u svom programu ima čak deset oskarovskih kandidata. Vjerujem da je riječ o jednoj iznimno unikatnoj potkategoriji kvalitetnih filmova koja će zainteresirati širok dio publike, a činjenica da ih prikazujemo u najmodernijim dvoranama multipleksa Cinestar u Vukovaru koji se, nakon jedne godine stanke, vraća kao partner i prijatelj festivala, dodatno pojačava cijelu priču i čini nas još sretnijima.
Teško je, naravno, govoriti o bilo kakvim favoritima; samo u ovoj potkategoriji oskarovskih kandidata praktički da i nema lošeg filma, ali svakako bih izdvojio ukrajinski dokumentarac “20 dana u Mariupolju” kao jedan od ponajboljih uopće koje sam pogledao u posljednje vrijeme (on je i dobitnik nagrade Oscar za najbolji dokumentarni film, a bio je i ukrajinskim kandidatom za kategoriju najboljeg međunarodnog filma), rumunjski film “Ne očekuj previše od kraja svijeta” redatelja Radua Judea koji je dosad na Vukovaru pobijedio već tri puta (jednom s kratkim te dvaput s dugim igranim filmovima), sjajnu njemačku dramu “Zakon zbornice” redatelja Ilkera Çataka koji je uspio i ući među pet nominiranih za Oscara u kategoriji najboljeg međunarodnog filma ove godine te bugarski film “Blagina pouka” redatelja Stephana Komandareva koji mi je možda čak ostavio i najbolji dojam od svih. No kako sam spomenuo, i ostali filmovi nimalo ne zaostaju kvalitetom i jedna od festivalskih uloga koju ove godine zaista ne bih želio obnašati jest uloga festivalskog žirija pred kojeg smo samo s ovom potkategorijom - a napominjem da pored ovih deset postoji još dvadeset drugih filmova u službenoj konkurenciji igranog i dokumentarnog filma - stavili praktički nemogući zadatak odlučivanja o ovogodišnjim pobjednicima.
Spomenuti kandidati za Oscara, film “Hotel Palace” Romana Polanskog te pobjednik Berlinalea “Blago kraljevstva Dahomey” čine program vrlo bogatim.
Sjajno je da ćemo imati najnoviji film redatelja Yorgosa Lanthimosa “Kinds of Kindness” koji je u Cannesu osvojio nagradu, i to u kategoriji najboljeg glumca. Dva filma koja su osvojila nagrade na ovom najprestižnijem svjetskom festivalu “Čovjek koji nije mogao šutjeti” i “Kinds of Kindness” prikazujemo na perivoju dvorca Eltz pod nazivom “Noć Cannesa” gdje će publika uživati u dvostrukom filmskom pobjedničkom programu. Kad tome pridodamo najnovije ostvarenje Romana Polanskog “Hotel Palace” koji je svoju premijeru imao na Veneciji te berlinskog pobjednika, sjajan dokumentarac “Blago kraljevstva Dahomey” dolazimo do činjenice da smo vukovarskoj publici i ove godine priuštili uživanje u sjajnim ostvarenjima sedme umjetnosti koji su zapažene rezultate ostvarili na tri najveća svjetska festivala - Cannesu, Berlinu i Veneciji. Festival, naravno, nije samo filmski program, ali je filmski program, odnosno njegova kvaliteta, kvaliteta filmova koji se na njemu prikazuju od krucijalne važnosti, jer u konačnici posjetitelji festivala najprije dolaze na festival radi filmova, a tek potom zbog popratnih programa.
Direktor ste festivala, koliko je zahtjevna sama organizacija petodnevnog programa? Perivoj dvorca Eltz je mjesto prikazivanja najatraktivnijih filmova festivala; čini se pun pogodak?
Ponos i čast su riječi koje najbolje opisuju što znači voditi organizaciju Vukovarskog filmskog festivala. Činjenica što smo prošle godine, nakon preuzimanja kormila festivala, uspjeli višestruko podići broj posjetitelja na projekcijama ispunjava me velikom srećom i zadovoljstvom. Festival je u punoj snazi bio u Vukovaru i Vukovar na festivalu. Velika je to stvar za mene osobno, ali i za sve suradnike koji čine okosnicu VFF-a, a to su, vjerujte mi, strastveni i pouzdani ljudi koji rade cijele godine na pripremi i organizaciji. Daniel Rafaelić je festivalski umjetnički direktor i njegovi suradnici Ružić i Cikojević koji mu pomažu oko pronalaženja filmova, osobito iz podunavskih zemalja, te pridobivanja svih potrebnih materijala kako bi se filmovi unaprijed istražili i pogledali te kako bi on u konačnici odlučio koji od tih filmova zaslužuje pozornost vukovarske publike. Kako i sam Daniel navodi, selekcija je uvijek bila takva da je VFF imao dragulje u svojoj ponudi, tako da on svojim izborom nastavlja tu praksu. Festival je nešto posebno što svi doživljavamo i proživljavamo s posebnim žarom.
Kada vidite velik broj posjetitelja, volontere predane svom poslu, polaznike naše Akademije iz šest europskih zemalja, suradnike, morate biti sretni. Za svaki festival jedna je od temeljnih stvari osvježavanje kako programskog dijela tako i onog organizacijskog. Prošle godine smo perivoj Dvorca Eltz postavili kao mjesto prikazivanja najatraktivnijih filmova festivala, ali i mjesto organizacije svečanosti otvorenja i zatvaranja festivala. Dvorac Eltz jedan je od najreprezentativnijih objekata baroknog razdoblja na hrvatskom tlu, jedan od najsnažnijih simbola Vukovara, smješten na obali Dunava. Što možete za kulisu svečanog otvorenja poželjeti više od reprezentativnog, otmjenog i bogatog vukovarskoga dvorca. Malo je poznato da je prije pola stoljeća upravo u ovaj perivoj stigao dašak Hollywooda. Velika svjetska zvijezda tog vremena Yul Brynner snimao je u Vukovaru film "Romansa konjokradice" redatelja Abrahama Polonskog, a uz njega i Eli Wallach te poznati glazbeno-glumački par Jane Birkin i Serge Gainsbourg. Za dvadesetu obljetnicu VFF-a pripremamo i popratni program festivala na tu temu.
Koje ste inovacije uveli od prošle godine kao novo vodstvo festivala u odnosu na prethodna izdanja?
Ono što je bio poseban izazov jeste kratko vrijeme, svega tri mjeseca za organizaciju ovako ozbiljnog festivala, mogu reći projekta. No, kao i u svemu, i ovdje je od iznimne važnosti suradnja s drugim ljudima, kako festivalskim zaposlenicima tako i potencijalnim partnerima i prijateljima festivala. Unatoč tim izazovima, festival je zasjao u punom svjetlu, posjećenost je bila izvrsna, osjetila se pozitivna “vibra” u cijelome gradu i mogu reći da sam ponosan na taj uspjeh. Organizacijom festivala automatski se širi krug poznanstava i prijateljstava, poslovnih partnerstava i svega onoga za što smatramo da bi moglo poboljšati sami festival. Prošle se godine festival održao na pet lokacija; ove godine proširili smo ga na sedam, a sam festival traje dan dulje. Ove nam se godine na našu veliku sreću vraća CineStar, a kao lokacija pridružuje nam se i Muzej vučedolske kulture gdje ćemo, između ostalog, prikazati i pobjednika ovogodišnjeg Berlina. Posebna je inovacija i Vukovarski vodotoranj, ali ne kao lokacija - jer smo prošle godine tamo već prikazali jedan superuspješan program - već kao novo programsko osvježenje. Naime, u predivnom ambijentu amfiteatra Vukovarskog vodotornja prikazat ćemo program pod nazivom “Kinematograf: Izgubljene kino godine” u sklopu kojeg ćemo festivalskoj publici predstaviti dva velika kino hita iz devedesetih koje domaći gledatelji tada, ali i nikada kasnije nisu imali priliku vidjeti na velikom platnu u Vukovaru. Od ostalih noviteta koji nisu nužno povezani s filmskim programom svakako moram izdvojiti i tzv. VFF akademiju, dvodnevno druženje studenata filma iz sedam europskih zemalja i Hrvatske koju također organiziramo prvi put, i to u partnerstvu s Akademijom za umjetnost i kulturu Osijek. Ove godine se možemo pohvaliti i online prodajom ulaznica putem servisa Entrio te znatno većim brojem volontera, naše mladosti i snage svakog festivala.
Za sljedeću je godinu najavljena veća suradnja VFF-a i Slavonskog Broda, gdje ste najavili festival.
Filmski festival u Vukovaru je bez ikakve konkurencije uvjerljivo najveće događanje filmske umjetnosti u Slavoniji i Srijemu. Svojim smo najavnim gostovanjima u Đakovu, Županji, Virovitici i Slavonskom Brodu u posljednjih nekoliko mjeseci najavili ovogodišnji festival koji ulazi u svoju punoljetnost te približili Slavoniju VFF-u, ali i obrnuto te pridobili nove prijatelje festivala, kako institucionalno tako i osobno. Ono čime sam presretan jeste činjenica da su Slavonski Brod i Županja iskazali spremnost za još ozbiljnije, trodnevno filmsko druženje za sljedeću godinu. To će biti svojevrsni Dani VFF-a u tim sredinama, ali i prilika da se približimo zaljubljenicima u filmsku umjetnost u cijeloj Slavoniji.
Kakva još unaprjeđenja možemo očekivati za sljedeću godinu?
Podunavske zemlje izvor su iskrene filmske kreacije i kvalitetne produkcije. Za daljnje unapređenje festivala moramo osigurati veća financijska sredstva, to je nužno. Ambiciozan pristup programu, filmovi s karakterom te najkvalitetnijom europskom produkcijom vodilja je našem pristupu. Uspjehu trebaju pridonijeti i međunarodna festivalska partnerstva, međusobni posjeti i razmjene programa, institucija prijatelja i ambasadora festivala što dobrim dijelom imamo već i ove godine. Sljedeće godine ozbiljnije ulažemo u digitalne platforme bez kojih jednostavno ne možete funkcionirati u današnjem svijetu. Tu poglavito mislim na novu web-stranicu i mobilnu aplikaciju festivala. Bit će još dosta izmjena i unapređenja u vezi samog festivala i njegove organizacije, ali o tome nekom drugom zgodom. Promovirat ćemo samo pozitivne sadržaje koji će obogatiti i oplemeniti našu svakodnevicu, jer predivno je na jednom mjestu vidjeti one koji stvaraju film i one koji uživaju u stvorenome.
Koliko je Vukovar Film Festival bitan za grad Vukovar, ali i područje Slavonije?
Vukovarski festival i ove je godine neizostavna filmska destinacija u Hrvatskoj. Povijesni grad Vukovar je mjesto kulture, filmske umjetnosti, glazbe, ali i mjesto očuvanja kulturne baštine. Vukovar preko podunavskih zemalja ima vezu s devet srednjoeuropskih zemalja. Golem potencijal vidljiv je kroz jedini ovakav događaj u Slavoniji, ali i brend, zbog geopolitičke važnosti koju posjeduje te činjenice da se festival odvija u hrvatskom gradu heroju te dijelu zemlje koja je siromašna sličnim kulturnim događanjima. Naglasak na bogatstvu hrvatske i europske filmske produkcije naš je cilj i vidljiv je u festivalskom programu. U posljednjih desetak godina, festivali postaju pokretačima društvenih i razvojnih zbivanja, osobito manjih sredina. Kulturno bogatstvo Vukovara i okolice zaslužuje naglasak na građanskom i povijesnom, što smo velikim dijelom postigli postavljanjem perivoja Dvorca Eltz na tron lokacija.
Za serijal dokumentarnih filmova “Vučedolske tajne” prije dvije ste godine osvojili nagradu za najboljeg režisera dugometražnog dokumentarnog filma, a Design Studio D posljednjih je godina posvećen tom serijalu.
Da, svaka nagrada je ohrabrenje i poticaj za nastavak stvaranja, lakše prolazite kroz sva iskušenja. Ponosan sam što sam uspio kao samouki snimatelj i redatelj stvoriti serijal od pet dokumentarno-igranih filmova. Uz silnu volju, entuzijazam i veliki trud možete sve. Ovaj petodijelni povijesni serijal filmova o vučedolskoj kulturi (3000. – 2500. godine pr. Krista) vizualizira najveća dostignuća i visoke standarde kulture koja je bila dominantna u Europi u ono vrijeme. Sjedište kulture je upravo na ovim prostorima, unutar trokuta Vučedol - Vinkovci - Sarvaš. Shvatili smo da ovakvu bogatu europsku baštinu moramo ekranizirati. Zahvaljujući prof. Aleksandru Durmanu, čiji je gotovo cjelokupan rad posvećen ovoj tematici, moja produkcija DESIGN STUDIO D je uz potporu Grada Vukovara isproducirala pet filmova po 52 minute, koje ćemo svečano predstaviti početkom prosinca ove godine. Tehnologija mijenjanja strukture prirode - rudača, tekućina i metala - mogla se jedino objasniti mitovima. Tako je ljevač koji mijenja strukturu prirode postao onaj koji komunicira s nadnaravnim. Mitologija je ove civilizacijske tehnološke domete vezane uz lijevanje nastojala objasniti. Tako je vučedolska ptica, jarebica, postala najstarijim simbolom metalurgije. To je samo jedna od tema iz serijala. Riječ je o projektu koji se tiče edukacije svih nas o našoj povijesti i prapovijesti. Jednostavno rečeno, ovo je jedinstven europski kulturni proizvod koji dolazi iz Vukovara, produciran s ciljem popularizacije Vučedola i vučedolske kulture, naših korijena, ali i razvijanja svijesti Vukovara i njegovih građana te šire javnosti o dubokoj ukorijenjenosti vučedolske kulture u povijest cijele Europe.
U svojim ste se počecima bavili fotografijom i grafičkim dizajnom, kako je fokus došao na dokumentarni film?
Ljubav prema fotografiji je obiteljsko nasljeđe. Djed mi je bio fotograf, a otac mi je kupio fotoaparat još kada sam bio dijete. Sjećam se kao danas, nova Smena 8. Cijelo djetinjstvo sam proveo uz fotoaparat, ali imali smo kod kuće i magnetofone, projektore, dijapozitiv opremu, cijela multimedija. Kada živite uz tehniku, ona postane dio vas. Što je film nego brzi niz od dvadeset i pet fotografija koji upotpunite glazbom ili glasom, tada nastupa sposobnost kreatora priče da vam prenese dojam i emociju. Hoće li uspjeti, to je ta razlika između uspješnih i manje uspješnih. Crtanje je druga zanimacija koja me je zaokupljala dugo godina. Kada svemu ovome pridodate sate i sate sjedenja u tatinom krilu uz povijesne dokumentarce i filmove o astronomiji, onda ne možete ne završiti u produkciji dokumentarnih povijesnih filmova. Još kada obrađujete temu koja u sebi sadrži mističnu i astronomsku komponentu kao što je vučedolska kultura, to je to. Noći i noći provedene uz vlastiti teleskop daju svoj rezultat. To i jeste čar dokumentarnih filmova - spajanje zona interesa, pričanje priča koje se temelje na nekom događaju ili znanstvenim istraživanjima.
Imate li u planu još projekata sličnih “Vučedolskim tajnama”?
Da, sljedeće proljeće završavam dokumentarac s temom astronomije “Pogled u zvjezdanu prošlost”, iako je u nešto kraćoj verziji bio moj prvi film od prije desetak godina, sada će doživjeti svjetlost dana u punom svjetlu, vjerujem kao ozbiljan i zanimljiv film spreman za europske festivale. Ove godine se mogu pohvaliti i sudjelovanjem na projektu snimanja igrano-dokumentarnog spektakla u produkciji Večernjeg lista “Kralj Tomislav”. To je bila prilika da izradom 3D vizualizacija dam najbolje od sebe. Ono što sam nedavno najavio, u listopadu krećem u produkciju povijesnog dokumentarca “Bijeli Hrvati”, film koji će biti samo jedan u nizu filmova o porijeklu Hrvata. Tema koja je dugi niz godina zapostavljana, u nekim slučajevima i iskrivljena, postat će kroz zanimljivu dokumentarnu formu napokon dostupna širem broju gledatelja. Ovom filmu pridružuje se kao partner i produkcija Večernjeg lista, na čelu s glavnim urednikom Draženom Klarićem.
