novi album

Zimizelenov sanjivi psihodelični folk noire pušten s uzice

Dostava Zvuka
07.06.2023.
u 15:21

"San na uzici" novi je album Vinka Ergotića, a domaća scena dobila je još jednog zahtjevnog, ali vrlo privlačnog protagonista u svijetu razgranatog indie-folka

Zimizelen je samostalni projekt Vinka Ergotića, prije člana postava Heroina i Nellcote. Album “San na uzici” zapravo je suprotan nazivu, prije je to san pušten s uzice. I figurativno i doslovno rečeno, jer osim sanjivog ugođaja psihodeličnog folk noirea puštenog s uzice prijašnje bendovske priče, pjesme započete u vrijeme lockdowna i koronavirusa oslobođene su svih stega “ekipne” svirke.

Dakako, to ne znači da se na albumu ne poštuju neke definicije solističkog, introspektivnog izraza, jer deset pjesama može se mjeriti s vrlo visokim prosjekom autorskih zgoditaka kakve su imali Bonnie Prince Billy i slični indie-kantautori. No, iako vuče zajedničke korijene s takvim suvremenicima, pjesme otpjevane na hrvatskom jeziku – za razliku od engleskog korištenog s Nellcote – prirodno će leći i domaćoj publici sklonoj etno-spojevima Legena u mističnim zvukom i ambijentom zaogrnutoj “Zamisli”.

Iako je polovina pjesama snimljena uz gitaru, korištenje reverb efekata u vokalu i na gitari “proširilo” je ugođaj pjesama. “Zamisli”, “Iza zavjese” ili “Daleko” i najbrža “Fantastično”, koja nije predaleko od zvuka R.E.M.-a, dobivaju podlogu minimalističkog bubnja. No sve u okvirima slične poetike osobnog, gotovo “privatnog” albuma. Koliko se može vidjeti iz Ergotićevih izjava nakon izlaska albuma, poanta i jest bila u tome da se nove pjesme polako poslože u zajednički niz koji je na kraju kronološkim redom, kako su nastajale, predstavljen na albumu “San na uzici”.

Producent Leonard Klaić jedini je vanjski suradnik, ali i on je očito bio duboko uronjen u ovu priču u kojoj sugestivni vokali i majstorsko pozicioniranje zvuka gitara, gudača, pozadinskih vokala ili povremenog klavira, basa i tihe ritam-sekcije najčešće daju više od zbroja sastavnih dijelova. Ta umješnost i prirodnost kojom je Ergotić istočio nove pjesme čine album artikuliranim kantautorskim pogotkom u koji se uklapa i Mary May na vokalima u “Likovi bez lica”, a domaća scena dobiva još jednog protagonista zahtjevnog, ali vrlo privlačnog i u svijetu razgranatog indie-folka, ili kako već muziku Zimizelenog želite zvati. Najbolje ju je ne klasificirati i zbunjivati publiku, nego slušati pa otkriti koliko paše uz vaše prijašnje favorite.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije