Mama prvašice Brune, Dubravka Prpić Znaor, novinarka i vlasnica portala, iskreno opisuje što su ona i suprug prošli prije upisa malene u školu.
• Što sve jednog roditelja čeka kada mu dijete kreće u prvi osnovne? Koje su pripremne radnje? Što ste sve trebali napraviti?
– Trebali smo je cijepiti još dva puta i ići nakon toga na razgovor u školu, logopedica je vodila intervju. U tih dvadesetak minuta provjerila je Brunino poznavanje slova i brojki, rekla joj da se sama nacrta... Bilo je super, sve je znala, meni bilo veliko olakšanje. I ne, nismo je pripremali za taj "ispit", već nekoliko godina interesira se sama za brojke i slova.
• Kako naš sustav funkcionira? Je li sve išlo glatko ili bi se neke stvari mogle korigirati?
– Eh sad, sustav kao sustav, naročito naš... Danas je najlakše kritizirati sustav i ujedno ga ne poštivati. Iskreno, začudilo me da su nam u školi rekli da djeca imaju uniforme – hoodica, majica, tenisice – no, ne trebaju ih nositi. Kako to? Zašto grad plaća uniforme koje djeca nisu dužna nositi, nije mi jasno. Osobno nemam ništa protiv uniformi, mislim da je osnova svega da poštujemo stvari koje su dogovorene i tako budemo uzor djeci, ali i da društvo bude organizirano.
• Koliko košta jedan prvašić, koji su osnovni troškovi – torba, oprema, odjeća, školski pribor...?
– Torba je oko 1000 kn, no ulovili smo neki popust, izbor je stvarno velik. Ima i jeftinijih, ali pretpostavljam da se te brže raspadnu. Računam da će ova torba trajati barem godinu dana, možda i dvije. Pernica je oko 300 kn, s flomasterima, bojicama, ravnalom, šiljilom... Onda tu su tenisice za tjelesni, one su oko 400 kn, ovisno o brendu. Odjeća je standardno, treba oko 2500 kn da bih joj obnovila garderobu jer je sve prerasla – dvije jesenske jakne, jedna deblja, druga tanja, barem pet pari tajica, desetak majica, dva para tenisica, čarape...
• Je li Bruna sama birala torbu? Kakvu? Što je sada u modi kod djevojčica?
– U modi su Violetta i Gorjuss, no Bruna je izabrala ružičastu, kariranu, bez likova. Ti likovi dođu i odu, bolje imati neku neutralnu. Inače Bruna nije jako zahtjevna, mogu se s njom dogovoriti, s lakoćom odrađujemo shopping. Dajem joj da bira do neke mjere, mora biti jesensko i zimsko, no neka sama bira boje i uzorke. Kompromis je zakon!
• Jesu li vam u školi dali neke posebne upute (uniforme, obuća, boravak...)?
– Uniforma se dobiva, papuče mogu biti obične ili tenisice. Obavijestili su nas o mnogim aktivnostima u školi, Bruna će ići u dnevni boravak pa će imati vremena za neke druge aktivnosti. Planiramo je dati na neki sport, ići će na izviđače (subotom), a izvan škole ide u glazbenu osnovnu školu. Mislim da je to dosta, ne treba pretjerivati.
• Znate li već u koji razred će ići, tko joj je razrednik?
– Ide u 1D, sve znamo, imali smo roditeljski sastanak prije ljeta.
• Veseli li se Bruna školi?
– Veseli se, već neko vrijeme govori da joj je vrtić dosadan. Spremna je za školu, samo se nadam da će moći sjediti u klupi, da će imati tu koncentraciju. Kad je nešto interesira, spremna je posvetiti se tome, slaganju ili crtanju... No, škola je druga stvar. Nadam se, naravno, najboljem.
• Koja su vaša i suprugova očekivanja što se tiče prilagodbe?
– Pa, naravno, očekujem dobru prilagodbu, no atmosfera u razredu ovisi i o razrednici i o drugoj djeci. Nadam se da će se dobro slagati, da neće biti onih nekih koji kvare atmosferu... Što se tiče Brune, ona je otvorena za nove stvari, zanimaju je i slova i brojke, vjerujem da će se snaći u svemu tome.
Škola je okej, jako nam je blizu, pohađa je moja nećakinja. Ima niz aktivnosti uz klasični program i to mi se jako sviđa. Samo treba napraviti dobar plan da Bruna ne bude zatrpana svime i svačime, jer mora imati i slobodnog vremena za sebe, naročito da kod kuće ima neki svoj mir i rituale na koje je navikla.
• I na kraju, koliko je vama kao roditeljima sve ovo bilo stresno?
– Da, to je stres, no pozitivan, stvari idu dalje, dijete napreduje i raste, to je smisao. Financijski se pripremiš, znaš da te to čeka, pa sebi kupim manje cipela (smijeh). Iskreno, bilo mi je jako žao kad smo se opraštali u vrtiću, ta dječja nevina, pitoma atmosfera je predivna. Svako jutro svi ti se smiju, vesele, svi su happy, pozitivni. Bruna se grli s curkama ko da ih nije vidjela danima. A družile su se dan ranije. Nedostajat će mi to. Vjerojatno i Bruni, no sada još to ne shvaća. To su oni trenuci koje pamtiš uvijek, male promjene za koje na koncu shvatiš da su velike u našim životima. Oni detalji djetinjstva, mirisi i boje vrtića koji s vremenom ne blijede, bezbrižnost svakodnevice, to uvijek ostaje kao lijepa uspomena. S jedne strane osjeti se sjeta, rastanak, s druge strane spremni smo za nove avanture! Bruna se veseli školi jer joj mi to predstavljamo kao napredak, učenje i ne govorimo joj da je igra gotova. U dnevnom boravku dio dana će se igrati. Znači taj će prelazak iz igrancije u sjedalački način provođenja dana biti postupan – ići će u dnevni boravak dvije godine.
Što se tiče učenja i zadaća, u dnevnom boravku oni rade zadaću još dok su u školi. Unatoč tome mislim da treba kontrolirati te zadaće, ne očekivati da će škola sve obaviti savršeno. Ja ću Bruni gledati zadaće i provjeravati ih, iako ih radi u školi. Naravno da je to O. K., no ipak roditelj mora imati sve pod kontrolom.
U prilogu Večernjeg lista koji darujemo svima u srijedu 30. 8. – Idemo u školu pročitajte još zanimljivih priča, ali i sve najvažnije informacije vezane za upise, troškove, opremu i sve ostalo što školarci i roditelji trebaju! Sve vas to očekuje na čak 52 stranice.
