Tanjur s doručkom spustila sam na slobodan stol na punoj hotelskoj terasi i otišla po kavu. Pola minute potom doručka više nije bilo.
– Galeb je bio brži. Nismo ga uspjeli spriječiti – smije se konobar, a ja pravim novi krug, ovaj put ne odvajajući se od tanjura jer vrsarski galebovi iz prikrajka vrebaju novu priliku, za razliku od mačaka koje se odmaraju lijeno izvaljene s druge strane staklene ograde.
Najljepši maslinik u Istri
Nekoć davno, prije 276 godina, jedan je svjetski poznat “galeb” vršljao Vrsarom, tražeći svoju priliku, opčinjen ljepotom ovdašnjih žena, ponajviše očaran domaćicom svećenika koji ga je ugostio, a zbog koje mu je – kako je poslije u priči o svome životu zapisao – “vrijeme sporo prolazilo, u nestrpljivu iščekivanju da me domaćica povede na počinak”.
Uživao je u Vrsaru te 1743., a zatim i godinu poslije svjetski poznat ljubavnik i pustolov Giacomo Casanova i u ribi spravljenoj u maslinovu ulju i izvrsnim istarskim vinima, baš kao što danas u tome uživaju, primjerice, posjetitelji vrsarske konobe “Kod Luce” u Dalmatinskoj ulici u kojoj će vam Alen, kad uhvati malo vremena, rado pričati o svome mjestu, o biciklističkim stazama koje se ovdje protežu, vidikovcima, o Ursariji, “najljepšemu masliniku u Istri”, iz kojega se pogled pruža na Limski kanal ponad kojega se nalazi.
Iz njega stižu ekološki proizvedena ekstradjevičanska maslinova ulja na kojima se u konobi spravljaju jela.
Iako su prošla stoljeća otkako je Casanova bio u Vrsaru, turisti – a mahom su to stranci, što s obzirom na paprene cijene smještaja i ne čudi (jednokrevetna soba u hotelu s tri zvjezdice stoji 905 kuna) – baš će ga danas moći “vidjeti” kako šeće prekrasnim starim dijelom grada.
Naime, ovdašnja je turistička zajednica odlučila “iskoristiti” to što je tu boravio slavni zavodnik pa tijekom ljeta nekoliko puta nudi organiziranu interaktivnu turu na kojoj glumci Istra Inspirita Casanovinom pričom dočaravaju intimniju sliku Vrsara, valjda jedinoga mjesta u Hrvatskoj koje ima Ulicu Giacoma Casanove:
– Evo je, tu je. Nekad se zvala Beogradska – pokazujući prema uličici smještenoj nedaleko od župne crkve sv. Martina, zaštitnika mjesta, pokazuje nam Vrsarac, prenut iz popodnevnog odmora.
– U ovoj je crveno-rozoj kući boravio – dobacuje drugi. U sportsko-rekreativnoj zoni Montraker – koja obiluje sadržajima za posjetitelje – nalazi se i bar koji nosi ime talijanskoga ljubavnika, a čiji je moto “živite i uživajte”.
Oko pola kilometra od staroga dijela grada udaljena je gradska plaža. Na ulazu iz smjera marine uređena je i tušem opremljena plaža za pse, na kojoj se upravo kupao ljubimac para iz Njemačke. Nasuprot, u hladu, odmorište je za mačke, gdje su kućice napunjene hranom i vodom pa kada koja maca poželi, može se tu došetati. To se životinjsko carstvo naslanja na gradsku plažu. U suprotnome je smjeru, ispod turističkoga naselja Belvedere, stjenovita plaža s plavom zastavom. No u svjetskim je razmjerima, pogotovo među ljubiteljima nudizma, zacijelo najpoznatija vrsarska plaža Koversada.
Naturisti stigli šezdesetih
– Šezdesetih godina, kada je naturizam u Vrsaru započeo, barkama su s rive vozili nudiste na otočić, na zgražanje mještana – pamti Vrsarka, dodajući kako je činjenica da Vrsar ima naturistički kamp danas neizostavan dio turističke ponude, baš kao i priča o Giacomu Casanovi kojega su opčinile ovdašnje ljepote, a danas opčinjavaju goste “maloga Rovinja” jer ovdje mogu uživati i u prirodnim ljepotama vrsarskih otočića, miru i tišini, ali i u serenadama, večerima uz gitaru, ribarskim feštama te ukusnoj mediteranskoj hrani u konobi Kod Luce...
A možda i u naručju kakvoga novovjekovnog Casanove, “galeba” koji šeće uličicama šarmantnoga Vrsara. Nikad se ne zna...
