Podrum za koji su svi čuli. Kutjevački podrum. I on je zvijezda, podrum. Međutim, čovjek koji u njemu živi, njega nitko ne spominje. Pa da vidimo.
– Nisam izlazio iz podruma od 1985. godine! – smije se Drago Humski (65). Šali se, dakako, izlazio je on van, ali bi se svaki dan i vraćao. Dočekivao turiste i pričao o mjestu ponosu hrvatskih vinara.
– Kad bih računao, podrumom sam proveo oko 132 tisuće ljudi.
I sa svakim popili čašu graševine?
– Sa svakim. No treba tu pridružiti i prezentacije koje sam radio po cijeloj regiji, i tu je bilo ljudi s kojima sam popio čašu vina pa bismo taj broj mogli komotno zaokružiti na 200 tisuća s kojima sam se kucnuo.
Pili ste s 200 tisuća ljudi?
– Tako nekako. A znaš, prvi sam put alkohol okusio s 32 godine!
Rekorder sa 140 gemišta
Ništa prije?!
– Ni kap! Čak znam i datum, bio je to 3. siječnja 1985. godine kad sam popio prvu čašu. Dotad sam živio asketski, trčao sam maratone, bio među najboljima u bivšoj državi, živio sportski. Rekord mi je 2:42:17. I, eto, onda zbog posla počeo tu u istom ovom podrumu piti vino. Kad sam došao kući tog dana, teturao sam. Bilo mi je šteta probati vino pa ga pljunuti, poput sommeliera. Ja sam to sve popio. Došao sam iz siromašne obitelji, bilo mi je žao baciti. I tako ja prvi dan koji sam radio tu u podrumu dođem doma, a moja Slavica kaže: “Od maratonca do pijanca u jedan dan!” – govori Humski.
Šećemo Kutjevom. Mjestom graševine. Tu smo na 45,3° paraleli koja Kutjevo povezuje s francuskim Bordeauxom. Poziciji idealnoj za – vinograde. U gradu smo s više od dvadeset vinara. Od Enjingija, Krauthakera, Galića...
– Vlado Krauthaker mi je prvi susjed, od njega sam mnogo naučio. Ništa nisam znao, a danas sam sommelier, napisao sam više od 3200 stranica samo o vinima. U firmi Kutjevo bio sam 40 godina i dva mjeseca. Danas u mirovini, ali i dalje se motam ovuda...
– Kut. Zato smo dobili ime Kutjevo. Jer smo u kutu planine Krndije i naše rječice. Od Kut – je – ovo.
– Vidi, imali smo susjeda koji je držao rekord sa 140 popijenih gemišta. Bilo je to kad sam ja tek počinjao raditi, a on je bio u snazi. Pio je taj dnevno i po tri litre vina, a onda je na inicijaciji za lovačko društvo srušio rekord. Uz 140 gemišta, i to znamo, pojeo je taj dan dva tanjura juhe od rajčice i čak 40 knedli od šljiva. Njega više nitko nije nadmašio.
Što se događalo ovdje u podrumu?
– Imao sam jednog gosta koji je cijeli vikend proveo zaključan u podrumu! Franjo se čovjek zove, programer je iz Zagreba. Mi smo ovdje u petak navečer isprobavali vina, on je došao s nekim društvom i u nekom trenutku pao između bačvi. Njegovo društvo ukrcalo se u kombi i otišlo kući. A on, nije imao ni suprugu, živio je sam i nitko živ nije primijetio da njega nema cijeli vikend kod kuće. Na kraju, kad su bačvari došli u ponedjeljak ujutro na posao, otvore vrata podruma, a iz njega izviri – gost. Prestrašili su se i pobjegli. Vikali su: “Direktore, pojavio se vinski duh iz bačve!” A on je vikao: “Nisam duh, ja sam Franjo Zagrebački!”
Carica 70 puta u 7 dana
Je li se Franjo vratio u podrum?
– Nikad. Ali čekam ga.
Podrum je građen 1232. godine, star je 786 godina. Koliko još može?
– Radili su statičari procjene i vele još toliko. Do 2804. godine barem.
U podrumu je priču o vrućim noćima Marije Terezije i baruna Franje Trenka ispričao Humski tisuće puta. Pa da čujemo još jednom priču o stolu na kojem je Marija Terezija 70 puta u 7 dana vodila ljubav. Na onom na kojem gosti degustiraju kutjevačka vina.
– Trenk je bio ugledni vojskovođa, na plaći Austro-Ugarske. Čekao je u ovom kraju Turke, a dočekao je svoju caricu Mariju Tereziju. Ona je stigla 1741. godine s kremom iz Beča obići, kako je rekla, istočnu provinciju Slavoniju. I došla tu, u stari podrum. Kod ovog stola dočekao ju je barun Trenk. Prvi ga je put vidjela. Bio je rabijatan, odličan u mačevanju, jak, s velikim brkovima. Imao je, naravno, i kravatu. Čim ga je vidjela, dopao joj se. Popili su nekoliko čaša vina, pilo se tada bijelo neke divlje loze, i nju je raspametilo. Istjerala je poslugu i podrumare, zaključala vrata i tjedan dana ostala s Trenkom tu u podrumu. Pa ju je Trenk, eto, dočekao i na – stolu. Brojili su ljubavne okršaje, na zidu iznad stola bilo je 30 pobrisanih crtica i 40 nadopisanih pa ispada da su vodili ljubav 70 puta u sedam dana.
Što je njoj muž rekao? Carici Mariji Tereziji?
– Imala je tada 24 godine. A suprug je bio stariji od nje. Znalo se da je ljubavnike birala iz redova dvorjana i vojnika. Nego, legenda kaže da će se svakom gostu, koji stavi ruku na ovaj stol na kojem su oni uživali, i koji zamisli žarke i konkretne ljubavne želje one vrlo brzo i ostvariti. Ali moraju biti dovoljno žarke.
Jesu li se vama takve želje ostvarile?
– Jesu, naravno...
Kažu da je rupa u tom kamenom stolu od tada a izdubila ju je zadnjim krajem!