Sam s – krampusima. U Svetom Martinu na Muri noć je maloprije pala, u ovom trenutku u centru nema nigdje nikoga. Nema? Iz mraka stižu krampusi. Čuje se zveket lanaca, tupi zvukovi zvona, din-don. Na rukama tih dlakavih, crnih bića su rukavice s pandžama... Idu prema meni... Društvo s maskama od kojih se ledi krv u žilama sve je bliže.
– Idemo popiti kavu?
Miču glavama lijevo-desno, skaču, čovjeka baš uhvati nekakav strah kad ih sretne.
– Idemo, možemo i na bambus! – skidaju maske svetomartinski krampusi i pokazuju prema kafiću “Čarli”.
Tko je s krampusima bio na kavi? Pa da vidimo.
Maska noću stoji kraj kreveta
– Kralj filmskih horor-serijala Freddy Krueger u odnosu na nas izgleda kao maneken, kao ljepotan iz Ulice brijestova. Naše su maske strašnije i od “pravoga” Krampusa – kaže Aleš Trstenjak (35) i dodaje:
– Meni maska stoji kraj kreveta. I kad se noću probudim, ona je prvo što vidim. Ali, ma kakav strah, pa to je drvena maska!
Krampusi su turistički mamac ovoga kraja. Jedini takvi u Hrvatskoj. Krampusa, organiziranih poput njih, u udrugu, u društvo koje putuje Europom i predstavlja našu zemlju – nema. A to je tradicija Srednje Europe, folklor od davnih dana. Polujarac, poludemon. Uostalom, pandže su na nordijskim jezicima – krampen.
A u Svetom Martinu na Muri, mjestu na samom sjeveru Hrvatske, poznatom po toplicama, dobroj kapljici, živopisnim brežuljcima i gostoprimstvu domaćina, dvadesetak mještana brine se o tradiciji svojih pradjedova. Bez maske, to su mladi, vrlo dragi, simpatični i nasmiješeni ljudi, ali kad stave maske na glave, čovjeku postane nelagodno. Društvo oštrih zubiju kao iz horora ili noćne more, na glavi rogovi jarca, krvavi oštri zubi, na maskama im brazde, ožiljci, kraste...
Među njima su Karla Bogdan (28) i Karlo Bogdan (22).
– Nismo blizanci, on je mlađi. Nismo ni brat i sestra a ni u rodu. Čak i ne živimo blizu jedno drugome, samo se zovemo isto – kaže Karla.
– U mjestu su se već navikli na nas, i odrasli i klinci. Djeca veselo čekaju da im dođemo u kuću na Svetog Nikolu, svi se tome vesele. Trude se da tijekom godine budu dobri, znaju klinci da im stižu Ki-Ki bomboni, 505 s crtom i Bronhi, da lakše dišu kad nas vide – kaže smiješeći se Damijan Žignić (29).
– Podijelimo im barem 20 tisuća bombona – ističu.
– Zašto baš mi? Tradicija. Prije bi djed stavio babine crne najlonke i gaće, obukao rudarski prsluk, napravio rogove od tkanine i s kravljim zvonom, lancima i košarom na leđima za Svetog Nikolu obilazio kuće u mjestu. Znali su svi da ide krampus. Klinci bi se sakrili pod stol, prošli smo to i mi kad smo bili mali – kaže Aleš.
Maske skuplje od Prade
Doveli su tu tradiciju do – šminke.
– Odijela su nam skuplja nego da nosimo Pradu ili Dolce & Gabbanu. Ma bolje je i ženu izgubiti nego ostati bez maske! Šalimo se, naravno, ali cijena jedne maske je i po dvije tisuće eura. A gdje je još novac za odijelo. Imamo mi i brendirana odijela. Tvrtke su Koch za odijela, a za maske Retei, Miguel Walch, Markus Spiegel... Kao što se može i očekivati, maske kupujemo rabljene od Nijemaca i Austrijanaca. Kao i s automobilima, oni voze auto dvije godine pa ga prodaju nama. A mi ga onda vozimo dokle ide – smijući se priča društvo.
Da bi se nosilo krampusovo odijelo, treba imati i snage. Samo odijelo ima više od 30 kilograma. A rupe na maskama su toliko male da vidimo samo ispred sebe.
– Klinci znaju doći i reći da im damo maske da i oni budu krampusi i idu s nama...
A što rade krampusi kad su u civilu?
– Ja radim u tvornici kamp-kućica preko Mure. Montiram vrata na ormare, stolove, postavljam madrace. Da sve bude tip-top, sa mnom radi i Karlo – kaže Damijan.
– Ja radim u tvornici glisera – ističe Aleš.
– A ja nabavljam rezervne dijelove za CNC strojeve, a među 16 krampusa u mjestu imamo i vozača autobusa – kaže Karla i nastavlja:
– U mjestu 15. prosinca organiziramo 9. svetomartinski Krampuslauf. Bilo je tu u jednom trenutku čak 350 krampusa. Sa svih strana! Dolaze iz Schladminga, Bečkoga Novog Mjesta, iz Tirola... A gledatelji? Njih je lani bilo više od pet tisuća. Zgodno je to ljudima, neobično, drukčije...
Aleš dodaje:
– Dobra kapljica je simbol našeg Međimurja. Ljudi su marljivi, pošteni, tu se radi. I peca na Muri. Šaran, štuka i som grizu... A tko dođe, može otići i do najsjevernije točke Hrvatske, tu je nedaleko, u Žabniku.
A budućnost?
– Imamo u Martinu i mlade krampuse, klince od dvije do deset godina; Bella, Ben, Karlo, Simon, Fabijan, Leo... Nema straha.
Tko je u blizini, u studenome je ovdje krampus-šou. Nema toga nigdje osim u Svetom Martinu na Muri. A čovjek to mora zapamtiti.
Alo, Vigilare, sto se ceka.