"Otoci su naši i nikad nećemo odustati od njih, pa makar ponovno došlo do rata", rekao mi je jednom jedan Argentinac. Ubrzo sam došao do zaključka kako to nije samo njegovo mišljenje, nego generalni stav svih njegovih sunarodnjaka.
Malvinski otoci, kako ih nazivaju Argentinci, ili u nas poznatiji kao Falklandski otoci, nalaze se na manje od 500 km udaljenosti od kopnene granice Argentine i čak 13 tisuća kilometara daleko od Velike Britanije. Iako bi bilo sasvim logično da su Otoci sastavni dio Argentine, oni su već punih 180 godina samoupravni prekomorski teritorij Ujedinjenog Kraljevstva. Malvinasi su od samog otkrića Novog svijeta bili predmet spora. Tako su na njih osim Britanaca pravo polagali i Argentinci, ali i Francuzi i Španjolci. No, Britanci su pobijedili u svim ratovima i sporovima i 1833. pod svojom zastavom zadržali taj nekoć strateški iznimno bitan teritorij u trgovačkom i vojnom smislu. Tu tezu dokazuje i veliki okršaj 1914. godine između britanskih i njemačkih snaga. Nijemci su, naime, pod svaku cijenu htjeli osvojiti Malvinase kao mjesto s kojih će jednostavnije moći neutralizirati pomoć južnoameričkih zemalja koja je stizala u Europu. Dogodila se, kako kažu povjesničari, epska bitka okarakterizirana kao jedna od najspektakularnijih pomorskih bitaka u povijesti ratovanja. Pobjedu su na kraju izvojevale Britanske snage.
Argentinci nikad nisu priznali Malvinase kao Britanski teritorij te su ih uvijek svojatali. Najveća prilika da ih napokon pripoje sebi dogodila se 80. godina 20. stoljeća. Nakon dugogodišnjih pokušaja preotimanja Otoka administrativnim putem, u kojima su ih Britanci stalno odbijali, Argentinci su odlučili vojno djelovati i to iz dva razloga. Prvi je taj što je London tih godina tresla snažna ekonomska kriza i troškovi održavanja tako dalekog teritorija bila je čista besmislica. Drugi razlog je, kažu Argentinci, bijeg iz svakodnevice. Dakle, tadašnji argentinski predsjednik Leopoldo Galtieri odlučio je iskoristiti trenutak britanske slabosti i napokon pripojiti Malvinase Argentini kako bi skrenuo pažnju s katastrofalne situacije koja je zadesila zemlju nakon netom završenog 'Prljavog rata' u kojem je živote izgubilo više od 10 tisuća ljudi.
Rat je počeo 19. ožujka 1982. godine. Argentinske snage iskrcale su se na Malvinase i u samo nekoliko dana porazile malobrojne i nespremne britanske vojnike. U glavnom gradu Stanleyju zavijorila se argentinska zastava kao simbol pobjede. Otoci su se napokon 'vratili kući'. Uspješna vojna invazija je izazvala delirij u zemlji, Galtieri je uspio u svom naumu, ali samo nakratko. 'Kukavički potez Argentinaca', kako su spomenutu operaciju okarakterizirali Britanci, razbjesnio je tadašnju premijerku Margaret Thatcher. Samo mjesec dana poslije 'Željezna lady' odlučila je na Malvinase poslati svu raspoloživu mornaricu i kopnene snage sastavljene od vrhunski istreniranih profesionalaca. Golobradi argentinski tinejdžeri nisu izdržali dugo. Već 14. lipnja Argentina je potpisala kapitulaciju i posramljena pobjegla s Malvinasa. U nepuna tri mjeseca rata živote je izgubilo oko 1.000 ljudi.
Više od 30 godina prošlo je od tog krvavog sukoba i ništa se nije promijenilo. Na Otocima nema perspektive, turizam je mrtav, a tamošnji stanovnici i dalje žive isključivo od uzgoja ovaca. Za Britance su Falklandski otoci već odavno izgubili stratešku važnost kakvu su nekad imali, a troškovi održavanja koji prelaze cifru od nekoliko milijardi dolara godišnje su čisto rasipništvo. No jedna i druga strana nikad neće odustati. Otoci su zapravo stvar ponosa i bildanja ega. I dalje traju politička prepucavanja, mačevi su naoštreni tijekom svakog međusobnog sportskog okršaja, a referendumi se održavaju svakih nekoliko godina. Na njima uvijek pada odluka da Malvinasi ostaju u sastavu Ujedinjenog Kraljevstva. "Referendumi nisu nikakav čin demokracije, oni su namješteni. Englezi se sprdaju s nama", ističe isti onaj Argentinac s početka priče.
Po prvi put u karijeri mog prijatelja, pomoraca Luke, od svih mogućih gradova svijeta, od svih mogućih luka, kompanija za koju radi poslala ga je na projekt održavanja rijeke Parana, smještene nedaleko od Buenos Airesa. Baš u trenutku kada se i ja nalazim tamo. Nevjerojatno! Dogovor definitivno pada, moramo se naći i proslaviti tu slučajnost. Mrak je već odavno pao, a mi se nalazimo u četvrti Retiro u kojoj je on smješten. Pomalo me hvata jeza. Ovaj 'barrio' preko dana pravi je mravinjak, centar svijeta svih Portenosa. No, s prvim pojavljivanjem noći on postaje Zona sumraka sa sveopćom dominacijom ne baš tako bezazlenih beskućnika. Nedaleko od centralne 'calle Florida' nalazi se njegov hotel Esmeralda, a samo blok dalje mali pab s ponudom nekoliko desetina različitih vrsta piva. Na ugodnoj temperaturi od nekih 20 i više celzijanera, okruženi turskim i ruskim turistima krenula je naša ćakula. Piva od litre kakva se ovdje piju, jer Argentinci ne vole one 'kapi za oči' od 0,33 koje se najčešće naručuju kod nas u Hrvatskoj, za stolom mijenja konobarica koja je podrijetlom Ruskinja.
Izmijenili smo bezbroj tema, a onda je na red stigla i trenutna situacija u Argentini. Luki objašnjavam kako je argentinska vlada riješila posljednji bankrot na način da su jednostavno tiskali nekoliko milijardi novih novčanica od 100 pesosa na kojoj je glavu Julija Argentina Roce zamijenila slika miljenice nacije Eve Peron. Konobarica nas sluša sa strane, razumije moje gestikulacije novčanicom ali i očito hvata ponešto hrvatskog. "Znate dečki, tiskana je i nova novčanica od 50 pesosa. Sad ću vam je pokazati." O.K., pomislio sam u glavi ni ne sluteći što ću ugledati za nekoliko sekundi. Polaže novčanicu na naš stol. Glatka je, miriše na novo, kao da je prije pet minuta stigla iz 'Banco de la Nación Argentina'. "Je l' ovo Patagonija na prednjoj strani?", pita Luka. Uzimam novčanicu, gledam i ostajem u šoku. "Malvinas! Ha-ha-ha. Pa oni nisu normalni. Ovo je međunarodni incident!".
Zaštitni znak i jedan od najjačih predstavnika svake zemlje definitivno je nacionalna valuta, odnosno novčanica. Taj vrijedan komadić papira svugdje u svijetu, pa tako ovdje, ističe najznačajnije ličnosti ili najbitniju baštinu koju država ima. Ako su Malvinasi sastavni dio Ujedinjenog Kraljevstva i po svim međunarodnim prvima, pravilima i pravdama (nazovimo to ako hoćemo) Argentina nema pravo na njih, onda je fotografija Malvinasa na novčanici od 50 argentinskih pesosa iznimno bezobrazan čin svojatanja tuđeg teritorija. Zamislite što bi se dogodilo kada bi danas Srbija predstavila svoju novu novčanicu dinara na kojoj ponosno ističe srpski grad Vukovar? Ili Knin? Hijos de puta!
>>Bogati Hrvat iz Bolivije otkrio zašto novac ne želi uložiti kod nas
>> 'Kada noć podigne svoju zavjesu nestaje sav sjaj i blještavilo'
>> Kako sam na teži način naučio da život nije romantična komedija
>> Kakvi luđaci! 'Pa nije ni čudo da to naprosto morate vidjeti uživo prije smrti'
Navijam za Argentinu!