Korzo, stol u kutu. Među kavama i mineralnim vodama i – gladijatorska kaciga. Metalna. Prava. Za borbu. Izlupana sa svih strana, teška možda i tri kilograma.
– Ajde, stavi na glavu... – kažu gladijatori, dečki koji u Areni bacaju turiste u trans. Sad su, eto, sjeli na kavu s reporterom Večernjeg lista, odmoriti se... U civilu su, jedino ih ta kaciga odaje. I stavim ja kacigu na glavu, teška je, trebalo bi je pridržavati rukama, a kad ono – zum. Čujem dong-dong-dong... Odzvanja mi u ušima... Dečki se smiju. Jedan od njih lupnuo je lagano legionarskim mačem po kacigi.
– To ti je bila inicijacija, sad si naš. Eto, to ti je naš posao. I nije šala. Borimo se za pravo, nije to nikakva igra ni ples. Kad te mač lupi, onda to i osjetiš... Borimo se kao nekad u Rimu, u 1. stoljeću, imperijalno doba Rima, jedina je razlika što – nema lavova.
Skidam kacigu, turisti gledaju tko će ispod nje izviriti. Misle, valjda, jedan od gladijatora. A to je birano društvo. Boljih nema, dečki su dvije godine zaredom najbolji na svijetu. Naši, a najbolji. Bolji i od rimskih, dokazano, na natjecanjima. Eto, prošli su mjesec dečki okupljeni pod zastavom “Spectacvla Gladiatoria” obranili titulu u talijanskom Tivoliju, nedaleko od Rima.
– Svaki ima rimsko ime. Ja sam Orfo Lembus, on Barbarius, moj brat je Turrus... Redom su to histarska imena, a znače, prevedeno – sjekači, barbari, kovači, lovci, pa jedan ima nadimak i Orah, jer tvrd je kao orah! – smiju se dečki. Ponosni su jer mnogi talijanski arheolozi, stručnjaci za to doba, tvrde da su njihove borbe najrealnije što su vidjeli.
– Čuj, nismo mi skidali poteze iz filmova, recimo iz “Troje” ili “Spartaka”, već smo poteze radili prema realnoj borbi, koja bi u vojnim napadima bila korisna. Zamisli, recimo UFC borbu, ali u oklopima, s kacigama i mačevima... – priča Miloš Ilić (44), čiji je nadimak Orfeo Lembus – Sjekač. Pitam ih kakav je status “gladijatora” kod supruga. Neki su muževi liječnici, a kad one kažu “Moj je suprug gladijator...”. Jesu li ponosne?
– Klincima je to fora, a supruge borbe zovu “ono tvoje...” A kome bi bilo drago da mu suprug, samo u gaćama, izlazi pred tisuće ljudi? A i teško je objasniti zašto ležiš doma u bolovima i ne možeš pomoći u kućanskim poslovima. Recimo, u košnji trave. Moja je gospođa odradila posljednje tri košnje, ja od boli nisam mogao – kaže Željko Ilić (44) i dodaje:
– Jednom me prilikom, u prepunoj Areni, ponio žar. Dogodi se, tisuće ljudi navijaju kao u transu. I pohrvao sam se s kolegom, on je pao preko mene u teškoj opremi. Osjetim – pukla je noga. I što ću, nastavio sam. Stisnuo zube, nisam želio razočarati publiku. Na kraju sam se predao, a na drvenim, rimskim nosilima odnijeli su me ravno u gipsaonu.
Znači, gladijatori idu i brat na brata?, pitam braću Ilić.
– To je normalno. Pazimo se, naravno, nije ovo šala. Ali, među nas petnaestak ima i braće, kumova, najboljih prijatelja. A lakše ti je nasrnuti na prijatelja ili brata jer znaš da će te paziti. I da se neće naljutiti ako malo jače opališ... Mačevi su, dakako, zatupljeni. Ima među gladijatorima programera, policajaca, izbacivača, ugostitelja, strojarskih inženjera... Programer Vedran Podobski (31), zbog duge brade zvan Barbarius, kaže:
– Kad sam došao u društvo, imao sam 130 kilograma. Danas ih imam 85 – kaže ponosno i pokazuje fotografije iz mobitela.
– Trenira kao zmaj – hvale ga dečki. Pričamo o gradu, sjećaju se anegdota.
– Čuj, evo ti anegdota s Titom. Dakle, majka mi je kao mlada radila na Zlatnim stijenama. I često se znalo dogoditi da se Tile pojavi s gliserom. Čovjek pobjegao s Brijuna i veli joj da mu dade dva sendviča! I družio bi se s njima, sjedio na šanku, sve dok na otoku ne bi primijetili da ga nema. Digla bi se tada panika, vojna policija došla bi po njega i odvela ga natrag. A on, pričalo se, bio je željan običnog društva. Često je tako znao pobjeći – pričali su gladijatori, kad odjednom prolomi se oštar krik. Orao.
– Ne brini se, nije pravi. Iz zvučnika je. Navečer ovdje na Korzu možeš čuti i glasanje sove. Također iz zvučnika. Puštaju to ne bi li potjerali golubove. Jer, nekad je korzo bio bijel od ptičjega dreka...
Prekidam ih.
Što slušaju gladijatori?
– Hard-rock, metal...
A jedu?
– Imamo jednog vegatarijanca!
A cuga?
– Pivo, što drugo. Hmelj.
A biste li primili Brada Pitta? Ili Russela Crowea? Filmske gladijatore, za kojima uzdišu cure.
– Nek’ dođu, stavit ćemo im kacige... pa lupnuti mačem. Ako to izdrže, unutra su. Ali, za to moraš biti čvrst.
A ja?
– Dobar si. Prošao si inicijaciju!
pustaju li lavove i tigrove, nosoroge ili bar nase licke medvjede na njih???ne? onda nisu gladijatori.