Pisarovina, tu nadohvat ruke od metropole, ima plažu, aerodrom, a do nje se iz glavnoga grada može doći i biciklom. Netko šaljiv brzo bi primijetio: "Pa to nemaju ni razvikani turistički otoci Korčula i Rab!"
– Do nas se može doći i pješice! Sjećamo se priča da su susjede nekad pješice tjerale purane do Trešnjevačkog placa na prodaju. Purani nisu mogli u vlak – priča veselo Anđelka Vidović (55) u hladu čardaka u Zavičajnom muzeju Donje Kupčine.
Život bez novca
– Živimo u idili. Gdje god se tu u pisarovinskom kraju okrenete, vidite prirodu, čujete koku, na friškom ste vjetriću, a šuma je nadohvat ruke. Ima i vrganja! A za ribiče je tek raj. Na Kupi se hvataju som, šaran, štuka... Jedan je susjed, pamtim iz mladosti, uhvatio toliko velikog soma da mu se rep vukao po cesti! – kaže gospođa Anđelka, inače stručna suradnica za kulturnu baštinu.
Kako je na plaži ljeti?
– Plaža se zove Grabe, a ljeti je divno. Rijeka je mirna, može se plivati preko – kažu u kraju.
Obližnju Donju Kupčinu krase čardaci i visoke drvene kuće od hrastovine, a neke datiraju još iz 1782. godine. Ima tu drvenih kuća i iz 1898. i 1911.
– Kad uđete u kuće u sklopu Zavičajnog muzeja, vidjet ćete da je sve toliko očuvano da vam se čini kao da je upravo netko iz njih izišao. Točno se može vidjeti kako je, recimo prije 120 godina, izgledao život na selu. Kako se peglalo, kako je izgledala dječja hodalica, kako se na tkanici tkao lan, kako se u loncima čuvalo mlijeko, maslo ili vrhnje.
Je li bilo tanjura?
– Ne! U to doba naš je kraj bio siromašan. Cijela je obitelj jela iz iste zdjele, samo bi svatko imao svoju žlicu. A ni suđe se nije pralo jer su ljudi bili toliko siromašni da se sve pojelo! Radili su tada sami svoju odjeću, kruh, peku, čak i cipele! – govori gospođa Vidović, autoritet za pitanja baštine ovog kraja, pa poentira: – Ljudi su tu živjeli bez novca. Novac je bio samo za kupnju zemlje ili porez državi. A u ovim kućama oko nas živjelo je i do 20 ljudi. Svi u istoj sobi!
Ovdje izrađuju i ruže od papira koje su zaštićeno nematerijalno kulturno dobro.
– Mladenka bi takav vjenčani buket imala zauvijek. Ili dok ga djeca ne bi uzela u ruke – dodaje kustosica Zavičajnog muzeja.
A Ivanka Rogić, prva žena turizma ovoga kraja, kaže:
– Janino vrelo, Jamnička Kiselica, Jamnica... to je naš ponos. Mi za mineralnu vodu velimo kiselica. Mineralna voda Jamnica, koja je u svakoj kući u Hrvatskoj, stiže upravo iz Pisarovine. U centru je i fontana sa skulpturom Jane, koju je izradila Emilija Karlavaris, a nekad su se tu dolazili kupati čak i Josip Juraj Strossmayer i Stjepan Radić, a Kupu je čamcem prelazio i Vladimir Nazor. Otud i pjesma "Čamac na Kupi".
Preko Kupe može se i jašući na konjima šetnicom Plaža u Lijevom Sredičkom, što može organizirati Konjička udruga Domovinskog rata Pokuplje.
Što se sve može vidjeti u ovom kraju, kako provesti jednodnevni izlet?
– Biciklom je iz Zagreba otprilike dva sata vožnje, može se doći i preko Vukomeričkih gorica, ali i kroz Brezovicu. Zavičajni muzej mjesto je gdje se mogu provesti sati istražujući kako se nekad živjelo, a zatim voziti uz Kupu, vidjeti barokne crkve Sv. Marije Magdalene i Sv. Martina biskupa, ljeti se može i okupati, meditirati... Tu nema šopinga, osim kupnje na pragu kuće: sira, vrhnja, jaja, meda... Kraj smo poznat po uzgoju borovnica, ali i po specijalitetima poput zmesnog kruha koji se može kupiti u pekari Jamnica. I nogometni je klub Jamnica, pa čak i pizzerija i kavana nose ime Jamnica – govori Ivanka.
Turisti letači su budućnost
Nekoliko je kuća za odmor, a tu je i spomen-kuća Titanic, kao uspomena na susjeda koji se našao na krivome mjestu u krivo vrijeme. Rijetki znaju da u ovom kraju postoji i mali aerodrom koji se zove Aerodrom Zagreb/Bratina.
– Mogli bismo u budućnosti biti turistička destinacija za goste koji dolaze privatnim avionima. Prespavaju tu u hotelu ili bungalovima, pa nastave dalje. Kraj ima nevjerojatan potencijal i za turiste letače! – govori Domagoj Čingel iz PANAVIA-e, u kojoj se tu školuju piloti... Ima štošta ovdje u Pisarovini, nadohvat je ruke metropole i idealno mjesto za jednodnevni bijeg na izlet.
