Sve njegove kuharice imamo doma, nije dolazilo u obzir da mama propusti emisiju s Golim kuharom, obožavala ga je i naravno da sam ja, kad sam na službenom putu spletom okolnosti završila na večeri u jednom njegovu londonskom restoranu, morala mobitelom ovjekovječiti svako jelo, ambijent, detalje... Bilo mi je žao razočarati mamu, ali morala sam joj priznati da je večera bila daleko ispod očekivanja. Počeli smo s platom talijanskih delikatesa. Pršut, mortadela, sirevi... nisu bili ništa posebno, a k tome sve nekako nabacano, pršut i mortadela natrpani jedno preko drugog. Pašta u umaku od tartufa bila je suha, a tartufi u tragovima. Glavno jelo sam preskočila, a razočarao me i desert. Uzela sam tiramisu s narančom, koji nije bilo loš, ali izgledao je onako kako izgleda kad čovjek doma ostatak kolača onako žlicom zahvati i pljusne na tanjur – govori Zagrepčanka (podaci u redakciji) i, istine radi, dodaje kako je ostatak društva, koji je uzeo i glavno jelo, hvalio steak kao ukusan, sočan i obilan.
Izlazak društva iz Hrvatske u Jamie’s Italian te večeri u studenom podrazumijevao je obaveznu rezervaciju, a onda, dok je žamor ispunjavao restoran prepun gostiju, i pola sata čekanja s pićem u ruci, na nogama. Javnost tada, krajem 2013., nije naslućivala probleme u koje će zapasti planetarno popularni britanski kuhar Jamie Oliver, koji je u pohod na sam vrh gastronomske scene krenuo kao 16-godišnji mladić iz londonskog predgrađa.
Oliver vs. Burger King
Jer, već godinu kasnije, kola šarmantnog britanskog chefa koji je svijet, i više nego kuhinjom, osvojio revolucijom zdrave prehrane u britanskim školama te školom kuhanja za “problematične” tinejdžere, krenula su nizbrdo. Britanski mediji mjesecima pišu da su dugovi 42-godišnjeg Jamieja premašili nevjerojatnih 73,7 milijuna funti. Navodno duguje 71,5 milijuna funti poreza, uključujući i najam prostora za restorane i isplate dobavljačima, a 2,2 milijuna zaposlenicima.
– To je cijena koju plaćaju svi chefovi čije se ime više ne može povezati s doživljajem u restoranu koji posjećujemo – objašnjava engleski stručnjak za poslovanje dr. Paolo Aversa. I dok Oliver, koji ove godine zatvara 12 od 37 talijanskih restorana diljem Britanije (i lani 6, a prije toga i 4 Union Jacksa i steak house Barbecoa), za probleme krivi Brexit, kritičari krive prosječnu, a za obitelji pretjerano skupu ponudu koja nakon “renesanse kulinarstva” više nikome nije zanimljiva.
Gdje je granica između Olivera poduzetnika i prizemljenog chefa i Olivera humanitarca zabrinutog za zdravlje Britanaca, teško je reći, osim da ga se posljednjih dana nastoji diskreditirati nakon pokretanja viralne kampanje #AdEnough i poziva na zabranu oglašavanja lanaca brze hrane na TV-u prije 21 sat. Lanci brze hrane brzo su ga dočekali na nož pa ovih dana pljušte optužbe kako dječji hamburgeri u Oliverovim talijanskim restoranima imaju više kalorija i masti nego oni Burger Kinga ili komad dječje pizze iz Pizza Huta. Dječji burger s pomfritom od batata i salatom u Jamiejevoj talijanskoj franšizi ima 452 kalorije, 18 g masti i 18 g šećera, a Burger Kingov serviran s čipsom od jabuke 250 kalorija, 6 g šećera i 9 g masti. Dječja pizza margarita u Jamie’s Italianu sadrži pak 374 kalorije, od čega 11 g masti, a u Pizza Hutu 327 kalorija i 10,3 g masti, piše Mail Online, dok Oliverov glasnogovornik uzvraća kako je njegov burger menu za djecu nagrađen kao najbolje izbalansiran “brzi” obrok u zadnjih šest godina. Ti problemi zapravo su minorni naspram bitke koju Oliver dvije godine vodi s premijerkom Theresom May optužujući je kako na sve načine opstruira reformu zdrave prehrane koju je započeo s Davidom Cameronom.
Gdje su reklame za povrće?
Pred Odborom za zdravstvo i socijalnu skrb britanskog parlamenta Oliver je tako s prijateljem, chefom Hughom Fearnley-Whittingstallom, kazao kako je s Cameronom i njegovim suradnicima odradio prvo poglavlje u spašavanju britanske djece od pretilosti. Trudio se jako i “uprljao ruke” i u najnezdravijim dijelovima Britanije da bi taj veliki problem Brexit i premijerka May”dignuli u zrak”. Premijerka je, podsjetimo, prošloga tjedna izjavila kako su britanski planovi za rješavanje problema pretilosti kod djece veoma ambiciozni i svjetski, no idući koraci ovisit će o evaluaciji dosadašnjih rezultata, po čemu bi se dalo zaključiti kako May nije zadovoljna dosad učinjenim. Oliver, koji je jedan od najzaslužnijih ljudi što je Velika Britanija početkom travnja na epidemiju pretilosti, a s njome i bolesti povezane s prekomjernim unosom šećera odgovorila posebnim porezom na šećer, tzv. “porezom na grijeh” na svako bezalkoholno piće s više od 5 grama šećera na sto mililitara, smatra kako treba nastaviti s porezima.
– I na mliječne napitke koji su nezdravi i puni šećera, a usto zabraniti reklamiranje “junk fooda” tijekom X Factora, koji dokasna gledaju i djeca, a Tonyju the Tigeru, zaštitnom licu Kellogg’sa, naći novi posao – poručio je Oliver na Odboru.
Fearnley-Whittingstall, koji predstavlja britanski Fat Fight (Život na vagi) na BBC-u, kazao je kako su u bitki velikih prehrambenih tvrtki za naše apetite i lavinama oglašavanja “smeća od hrane”, potpomognutih ogromnim količinama novca, obični ljudi gubitnici. Samo 1,2% oglašavanja usmjereno je, naime, na voće i povrće. To treba promijeniti, a vlada treba djelovati, kazao je.
Članak nisam čitao,no vidim iz naslova da mu zbog Brexita ide loše. No,ima jedan drugi štos; Englezi zbog engleskog jezika postali glavni TV kuhari. Znam otprilike što Francuzi misle o engleskoj kuhinji; sve najgore. Englezi nasuprot Francuza,Talijana,Španjolaca tradicionalno imaju jednostavnu kuhinju. Oni se time i ponose. Kinezi,Indijci,svi istočnjaci se trude i imaju veliku raznivrsnost i razvijene ukuse. No,zbog dominacije engleskog jezika odjednom kuhinja gdje dominira jednostavna pečenka,hamburger,fish and chips se prodaje neukom narodu kao nešto vrhunsko. TV konzumenti gutaju sve.