Kvarner i njegovo zaleđe od zaborava čuvaju tradiciju zvončarstva koje se prenosi s generaciju na generaciju. U zvončare mogu samo snažni momci koji su spremni izdržati višetjedni pohod kroz mjesta pod opremom od desetak i više kilograma, izvoditi sve što se od zvonara, osim nesnosne buke, očekuje, plesati te moći pojesti i popiti goleme količine hrane i pića. Zvončari, prema tradiciji, ne staju tijekom svog pohoda, a cilj im je proći i kroz najmanje selo, bez obzira na vrijeme, padala li kiša ili brijala bura. “Krepat, ma ne molat!” moto je zvončara koji su spremni one koji posrnu izopćiti iz družine.
Odora zvončara razlikuje se od sela do sela i jasno pokazuje odakle skupina dolazi. Maske su napravljene od ovčje kože, a rogovi i zvona oko pasa su neizbježni. Zvončare karakterizira njihov hod, specifično njihanje kojim stvaraju zvonjavu, a cilj joj je da se njihov dolazak bučno najavi kako bi domaćini na vrijeme iznijeli sve što su pripremili za njihovu okrepu. Oko struka zvončara čvrsto su konopcem zavezana tri zvona. Svaka skupina ima svoj ritam i način zvonjenja, a zajedničko im je da zvone što temperamentnije.
Zvončarska tradicija njeguje se na Kastavštini i zaleđu Rijeke, a riječ je o oživljavanju stočarske pokladne magije u Hrvatskoj. Zvončari se razlikuju po tipu maski. Oni iz istočnoga dijela Kastavštine – Halubja, Viškovo, Marčelji i Zamet opremljeni su maskama koje podsjećaju na životinje, ogrnuti su okrenutom ovčjom kožom, s jednim ili s tri zvona oko pasa.
Zvončari zapadne Kastavštine – Rukavca, Zvoneća, Brguda, Vlahova Brega, Mučića, Frlani... prepoznatljivi su po klobulima ukrašenim papirnatim cvijećem. Zvončarske družine koje dolaze s ćićarijskih obronaka, iz Muna i Žejana, okićeni su dugim raznobojnim trakama. Svima su zajedničke bijele hlače i mornarske majice. Momci s Ćićarije i Bruga nose tamne jakne različitih dužina.
Uza zvončare iz Marčelja i Viškova postoji još nekoliko skupina, no posebno su organizirani i temperamentni grobnički dondolaši. Oni su odjeveni u karakteristične crvene karirane košulje – stomanje, crne hlače – brageše, crne cipele i debele bijele vunene čarape. Na glavi im je ovčje krzno sa životinjskom lubanjom i rogovima, a lice im je zacrnjeno čađom. Oko vrata nose crne marame, ogrnuti su ovčjim krznom, a buku dižu s tri velika zvona – dondola. Kreću se u parovima, međusobno se udarajući u veliko zvono koje je svakom od njih vezano na leđima.
