Na trenutak nam se učinilo kao da smo kročili u prošlost ugledavši ispred sebe konobara u bijeloj košulji i crnim hlačama kako sjedi na metalnom stolcu za stolom prekrivenim plastičnim stolnjakom postavljenim pokraj ploče s pomalo izblijedjelim natpisom "Gostionica Jadran". Pozicija je to s koje ima pregled cijele terase iznad mora, a nama signal da ćemo baš onamo sjesti jer nam se učinilo da smo došli do mjesta koje ima dušu i da tu hrana sigurno nije loša. Prilazi nam mlađi konobar, u crnim hlačama i bijeloj majici, pa nam je odmah bilo jasno da je čovjek u košulji vlasnik. Zove se Nado Baričević i u vrijeme našeg posjeta bio mu je 65. rođendan. Vrijeme za odlazak u mirovinu. Ali samo na papiru... Iza njega su desetljeća i desetljeća rada, sjećanje na vrijeme unatrag 50 godina kada je tu bilo 11 restorana. Danas ih ima tri:
– Svaka se familija ovdje naslanja na turizam – kaže Baričević. U njegovoj gostionici ponuda se temelji na lokalnim namirnicama pa nastoji goste zadržati svježom i kvalitetnom hranom, ali i cijenama uz kakve nećete poželjeti pobjeći glavom bez obzira. Lignje s pomfritom, na primjer, stoje 95 kuna. Da, skuplje nego na kontinentu, no ipak ne i nedostižno. Baš kao i ugostitelji diljem Jadrana i Baričević je bio u potrazi za radnicima. Naposljetku je uspio pronaći četvoricu djelatnika iz Makedonije i dvojicu iz Srbije, a ljudstva će mu trebati još:
– Od domaćih nitko neće – kaže. S terase gostionice Jadran lijepo se vide 25 kilometara udaljeni Cres i Lošinj. Ispred njih je otočić Dolfin, oko kojeg često znaju plivati dupini, a nije se jednom događalo da su doplivali i do Baričevićeva restorana. Gledamo u bistro more i ribe koje plivaju pa Nado odlazi po kruh, kako bi ih skupio više na hrpi. Gostionica Jadran uistinu jest mjesto s dušom, komentiramo zadovoljno na odlasku.
