Rijetki Zagrepčani, kao i gosti koji dolaze u grad, nisu barem jednom okusili janjetinu u restoranu Hrašće koji se nalazi tik uz nogometno igralište NK Hrašća. Taj kultni restoran koji već 20 godina nudi vrhunsku janjetinu, uz “obične” ljude, posjetili su i gotovo svi visoki dužnosnici iz političkog, kulturnog i sportskog života u Hrvatskoj. U njemu su čak ručali i velikani njemačkog nogometa Franz Beckenbauer i Rudi Völler. Restoran Hrašće zapravo je prava katedrala najbolje zagrebačke janjetine, bez obzira na doba godine. Blago Bagarić ovaj restoran vodi već 20 godina.
– Ljudi ovdje u 99, 9 posto slučajeva dolaze na janjetinu. Imamo mi i domaće pivce, patke, odojke, pečemo što god treba, no svi dolaze zbog jednog razloga – kazao nam je Blago Bagarić ističući kako se uz janje s ražnja posluži i svježi domaći kruh koji umijesile vrijedne ruke kuharica u restoranu, ali i luk, rajčice, krumpir te mladi grah na salatu, a sve je domaće, iz okolnih vrtova, i sve je doista iznimno ukusno.
– Mi smo zadovoljni i radimo cijelo vrijeme. Uspijemo sve platiti i dajemo plaće na vrijeme. Imamo osoblje koje je već godinama kod nas i nemamo nikakvih problema. Mi smo zadovoljni, nemamo duga prema državi, sve je u nekim granicama normale i zbog toga smo i prezadovoljni. Uvijek smo puni zahvaljujući našem trudu, zalaganju, kvaliteti. Nabavljamo dobru, kvalitetnu robu – kazao je Bagarić, napominjući da je zatvaranje restorana zbog koronavirusa došlo u najgore vrijeme, u 12. mjesecu kada je najviše posla.
– Tada smo imali velike narudžbe. Zatvorili smo baš kada su trebali biti božićni i novogodišnji domjenci, imali smo tada i mladu janjetinu, vrlo kvalitetnu... Ali izvukli smo se i opet radimo dobro. Čim smo se otvorili, naši su nam se vjerni gosti vratili. Što se tiče cijena, najpovoljniji smo u gradu – kazao je Bagarić, napominjući kako uz dobru janjetinu ide i dobro vino.
Dnevno ispeku i 20 komada
– Imamo jako dobru ponudu vina. Ono što posebno privlači naše goste je dobra janjetina koju nabavljam pretežno iz Dalmatinske zagore, iz drniškog kraja... Janjci ne smiju biti teži od 10 kilograma jer janjetina te težine je najbolja, mlada. Uvijek gledamo da jedno malo janje prodamo na dva stola. A sve je uvijek svježe. Ponekad ih ispečemo i po 15, 20 komada dnevno. Dobra roba mamac je za goste koji osjete kvalitetu i ljubaznost. Ja sam u restoranu cijeli dan, od jutra kada otvaram dok ne zatvorim navečer. Moja filozofija je da posao moraš voditi na licu mjesta, nema vođenja posla preko telefona. Morate uvijek biti prisutni jer tako vidite čega ima, čega nema, što štima, što ne štima i što je potrebno pa sve ispravljamo odmah na licu mjesta – govori Bagarić, ističući da je jako važna sama priprema mlade janjetine.
– Janjetinu uvijek pečemo isključivo na drvima, i to na bukvi i grabu. Janjetina se nikada ne peče na ugljenu, nema tu čari, gubi okus i miris. Tijekom pečenja nekoliko puta dodajemo drva. Janjci se uvijek peku oko sat i pol do dva sata, a izgube i 30 posto početne težine. Solimo samo s tuzlanskom soli. Janjca je potrebno stalno zarezivati, tamo gdje se otvara plećka i među nogicama, kako bi “popucao” tamo gdje se želi, a ne gdje ne treba. Ljubitelji janjetine vole prednje nogice, zaponac, paprčnjak ili prečagu, kako ih još zovu, a najhrskavija je kožica s vrata. Poseban specijalitet su glava, pečeni obrazi, mozak na domaćem kruhu, a za hrabrije i oči – kroz smijeh govori Bagarić te naglašava kako uz dobru kvalitetu on ima i pristupačne cijene.
– Svoju cijenu od 220 kn po kilogramu janjetine držimo otkako sam otvorio restoran, dok moji kolege naplaćuju i više od 300 kn. Ja ne mogu raditi na štetu gostiju. Mene puno košta pečenje janjeta, jer, kako sam rekao, nije to samo janje, već i kvalitetna drva i kad sve to zbrojite zarada je minimalna, ali zadovoljan sam jer su moji gosti zadovoljni. Jedan od razloga zašto sam opstao 20 godina u ovom poslu je to što platim robu, radnike, sve režije i davanja, a meni koliko ostane – ostane. Neki moji kolege voze Porsche, a dužni su radnicima i državi. Ja to nikada ne želim sebi priuštiti. Ne mogu trošiti tuđi novac. Ako ste vi meni dali robu, moram vam platiti, ako radite cijeli mjesec, moram vam platiti. Gotovo svi moji radnici kod mene rade od otvaranja prije 20 godina. Da nisu zadovoljni, već bi davno otišli.
Bivši nogometaš
Kada je bio lockdown i moji radnici su dobili državni poticaj, davao sam im ostatak do pune plaće jer znam da svatko ima svoje obveze koje mora podmiriti. Ja sam 25 godina živio u Njemačkoj i naučio sam se redu, kada uzmeš robu, moraš platiti – kazao je Bagarić koji je inače prosvjetni radnik.
– Nekad sam igrao i nogomet. Kao mlad otišao sam van i igrao za Kickers Offenbach. Kasnije sam tamo i otvorio restoran, drukčiji od drugih. Dok su se drugi ‘igrali’ balkanske kuhinje, ćevapa itd., ja sam se odlučio za drukčija jela, od janjetine do teletine i patke s ražnja. Konstantno smo bili puni. I onda me u jednom trenutku jedan naš čovjek pitao bih li ga prodao? I jesam, pa sam se sa ženom i djecom vratio u Hrvatsku, a ovaj je prebacio restoran na ćevape i propao – govori Bagarić, dodajući kako je nakon povratka u Hrašću otvorio restoran te je vjerovao u uspjeh jer je znao koliko tu treba uložiti truda i znanja, a on je imao sve.
– Ovamo dolaze cijele obitelji, društva, dolazi se i na poslovne ručkove i večere. Nema tko ovdje nije probao janjetinu. Za mene je svaki gost jednak, ali s druge strane imponira kada ti u restoran uđe najveća elita hrvatske politike, sporta, kulture. Kod nas dolaze i strane i velike njemačke nogometne legende poput Franza Beckenbauera, Rudija Völlera, Dietera Hoenesa pa i NBA zvijezde Jusufa Nurkića. Kada je odlazio iz Dinama, Dani Olmo, inače moj redoviti gost, rekao je da će mu najviše nedostajati moja janjetina što mi je bilo izuzetno drago, a i bio sam počašćen. Dolaze i svi diplomati, američki, japanski, korejski, kineski, iranski... Ljudi dolaze u restoran, ne zbog moje ljepote, već kvalitete koju nudimo, što me čini jako ponosnim i sretnim – govori Blago Bagarić koji i ne razmišlja o mirovini iako ima 69 godina.
– Radit ću dok me noge, ruke i zdravlje služe. Ne zbog pohlepe za novcem, već iz ljubavi prema poslu. Nadam se da će, dok ja još mogu raditi, netko naučiti tajne zanata i nastaviti s radom kako bi Zagrepčanima i njihovim gostima uvijek bila dostupna fina, svježa i topla janjetina – nada se Blago Bagarić.
Na krov kuće im je pao kovčeg pun kokaina: 8,5 kg droge trebalo je sletjeti u ruke dilera!
Tajna tvog zanata je samo rad red i disciplina a uz to i karakter da si pohlepan da guliš gosta do koze propao bi ti davno spašava te što si skroman covjek i svaka ti cast