Bio je četvrtak, sajmeni dan u gradu koji se “popeo” na 730 metara nadmorske visine, postavši tako najviši grad u Hrvatskoj. Na tržnici smještenoj nedaleko od središta Delnica nadali smo se da ćemo pronaći proizvođače autohtonih proizvoda iz “zelenog srca” Hrvatske, no ubrzo doznajemo da to baš i nije tako i da je ovdje mjesto na kojem se uglavnom ljudi mogu obući.
Lokalna lisica Jelena
Srećom, u moru nepoznatih ugledasmo nama jedno poznato lice, siraricu Anitu Pintar iz Čabra . Ona Delnice poznaje kao “svoj džep”, a nama je mnogo značilo što poznaje i ljude pa smo se ubrzo našli s Jelenom Holenko Pirc, vlasnicom obrta Lynx and Fox (Ris i lisica). Ova “lokalna lisica” magistrirala je ekonomiju u turizmu i jedini je profesionalni turistički vodič po ljepotama Gorskog kotara. Strast kojom govori o svome kraju vrlo će brzo prenijeti na onoga tko je sluša i začas će postati jasno zašto se nakon života u Italiji i Njemačkoj odlučila vratiti kući pa sad u Delnicama živi sa suprugom i dvoje djece te kreira nezaboravne ture i za pojedince i za grupe.
– Kod nas je “stres free” zona, a nudimo razne aktivnosti za djecu, sportske sadržaje... I parkiranje je besplatno – smije se ova Goranka dok pokraj klizališta ulazimo u Park kralja Tomislava.
Nekoć je ovaj park bio ograđen jer je bio dio hotela, današnjeg Risnjaka, tada Tomislava. S obzirom na to da su zbog povoljne klime Delnice bile poznate kao zračne kupke, ovamo je na ladanje dolazila buržoazija. Na klimatskom liječenju bio je i ministar unutarnjih poslova Kraljevine SHS Milorad Drašković, autor dekreta “Obznana”. Upravo u ovom delničkom parku ubio ga je 1921. godine mladi komunist Alija Alijagić koji ga je tri dana “vrebao” iz obližnje šume. Spomenik atentatoru Alijagiću samo je jedan od brojnih koji se nalaze u Parku kralja Tomislava, obnovljenom zahvaljujući učiteljici i dobrotvorki Janet Majnarich, rođenoj Delničanki koja je život provela u Kanadi, no rodnom je gradu oporučno ostavila pozamašna sredstva iz kojih se sad financiraju razni projekti.
Penjući se iz parka uz ograđen prostor u kojem je pitomo krdo jelena lopatara, uočavamo u njihovoj nastambi busene trave koju nisu ni taknuli, za razliku od ostatka terena s kojeg su slistili sve što je zeleno. Trava koju ne diraju otrovno je i halucinogeno velebilje. Poznato je i pod nazivom belladona (lijepa žena) jer su nekoć djevojke pile pripravke od tog bilja kako bi im se proširile zjenice, što se smatralo vrlo lijepim.
Delnički Romeo i Julija
Nakon što smo se popeli stubama, došli smo do Lovačkog doma, prvog restorana u Delnicama, u kojem je u dva navrata bio i Tito, jednom u društvu cara Etiopije, Haile Selasija. Ispred doma bista je srnjaka, nastala od materijala iz kojeg je bila izrađena statua Cezara koju su otopili. Jedan od specijaliteta Lovačkog doma jest wildburger, odnosno hamburger od mesa divljači s dresingom od medvjeđeg luka (38 kn). Stižemo tako i do park-šume Japlenški vrh u kojoj rastu bukva, jela, gorski javor, crvena kozokrvina, mišje uho, velika mrtva kopriva, volujsko oko... Neke od vrsta su endemske i reliktne vrste. Tu je i jedina skijaška skakaonica u Hrvatskoj. Polovinom prošlog stoljeća, u zlatno doba skokova ,bila je prava atrakcija, no kako su zime postale sve neujednačenije, s previše ili premalo snijega, a nema više ni skakača, skokovi su prije petnaestak godina zamrli. No ima pokušaja da se taj sport vrati u Delnice.
Što se pak tiče delničkih snježnih rekorda, oni su obilježeni na spomeniku u središtu grada. Nekoliko minuta šetnje od spomenika, u Supilovoj – najstarijoj delničkoj ulici, nalazi se Popovićev mlin o kojem danas brinu Nadija i Alen Beljan. Izgradili su ga Francika i Josip Mihelčić vrativši se nakon višegodišnjeg rada u Americi, gdje je ona bila pralja, a on rudar, u svoj rodni kraj. Valja napomenuti da su ovi ljudi dvije godine prije no što su Delnice elektrificirane kupili mađarski stroj, sa Zelenog vira “povukli” struju i imali električni mlin. Taj stari stroj, ali i ostali u izvornom obliku sačuvani uređaji, i danas se nalaze u mlinici otvorenoj za posjetitelje. U istoj ulici nalazi se i najstarija kuća u Delnicama, kuća Rački, zaštićeni spomenik kulture. Iz središta grada krećemo prema Planinarskom centru Petehovac koji odlikuje vrhunska kuhinja, za što su “krivi” kuhar Davor i slastičarka Vesna, i smještajni kapaciteti u netaknutoj prirodi s prekrasnim vidikovcem.
Skijalište više ne radi – atest je jako skup, a snijeg nepredvidljiv. Od doma krećemo prema Jagodinoj stijeni. I Delnice su imale svoga Romea i Juliju, bili su to Branko i Jagoda. Djevojka se zbog nesretne ljubavi s oženjenim muškarcem bacila s litice. Poslije te priče, preostalo nam jedino popiti goranski jeger iz Kuće prirode.
Patrola se vratila! I to ona kopnena. Došli smo do polovice ovogodišnjeg izdanja tradicionalne turističke inspekcije Večernjeg lista kada je koronavirus zaustavio život, ljude “spremio” u njihove domove, zatvorio restorane... U tim okolnostima ni Turistička patrola, akcija koju je Večernji list pokrenuo sada već davne 1975. godine, nije mogla kontra korone. Dana 20. ožujka objavili smo priču i ocjene Našica, a ostalih deset destinacija stavili smo na čekanje do boljih vremena. Ta su vremena sada tu, pred čitateljima je još deset kopnenih destinacija, a šampiona tog dijela Turističke patrole objavit ćemo 23. lipnja.
