Prelazeći preko Ninskog mosta ulazeći u grad star više od 3000 godina, sjetio sam se da sam negdje pročitao kako je upravo ovdje Branimir Đoni Štulić naučio prve akorde na gitari. Roditelji su mu iz Nina, i tu je glazbeni put započeo frontmen Azre. On u nizozemskom Utrechtu igra nogomet, kao i djeca u mjestu gdje je odrastao. Vrti se priča oko lopte...
Ulazim u grad, gledam kako se turisti veselo primaju za palac, repliku Meštrovićeva Grgura Ninskog, te sjedam na terasu. Konobar mrko gleda, naručio sam kavu i sjeo za jedini prazan stol u restoranu.
– Kratko ću – smirujem ga jer znam da želi što više tanjura iznijeti na terasu. A stol zauzeti za kavu od osam kuna, svaki bi poduzetnik radije mijenjao za četiri pizze i litru domaćeg bijelog vina.
– Sjedi i uživaj – govori.
Domaći za stolom dalje kartaju. Trešeta, briškula? Pitaj Boga. Bela nije.
– Naš je centar specifičan. Gdje god ispod ove zemlje zagrebeš, naiđeš na iskopine! Kraljevski je grad, ovdje je mjesto burne povijesti. I na plaži su našli amfore – govori društvo u Ninu.
Odlazim dalje. Srećem mlade, domaće, rade na štandovima.
– Navečer je pusto. Nema života. Do ponoći smo na piću i onda svatko kući. Bilo bi lijepo da ima neki koncert, neko događanje. Ali nema... – kažu. Sjetim se opet Štulića koji je ovdje svirao na nogometnom igralištu, ali to je davna povijest.
No imaju nešto posebno: ljekovito blato. Kako se maže, pitam gospođu u centru.
– Moraš biti oprezan! Ne smiješ mazati samo tako, već samo na mišiće i zglobove, ne na srce ili bubrege. Nakon što si neko vrijeme s blatom na suncu, ono se stisne, a ne smije stisnuti žile – upozoravaju me. Jedan mladi par stranaca pitam jesu li probali.
– Ne. Miris nam je neugodan, a čuli smo i da ostaje danima, zavuče se u kožu. Ali, da imamo problema s reumama, to nas ne bi diralo.
No sam Nin mjesto je za doći, prošetati se, primiti palac, pojesti i otići dalje. Eventualno se provozati turističkim vlakićem. Ili surfati. Turističko naselje Zaton sjajno je za odmor obitelji. Plaže prekrasne, a u okolici ima i malih hotela.
>>Plaže su ovdje raj za surfere, a ti su dečki curama draži i od nogometaša
Nin je prekrasan, ali ne zavrđuje ovakav članak s toliko nepoznavanja povijesti, ali i ostalog. Koja replika spomenika? Spomenik je napravio I. Meštrović, kao i onog u Varaždinu i u Splitu. :) A šokol, hehe, nije to nikakava kobasica, već budžola (cijeli komad mesa) pacan u crvenom vinu i začinima.