Perica na zagrebačkom Vrbiku pravi je kvartovski mali lokal kakvih bi u velikom gradu trebalo biti što više. Kuhaju jednostavna, ukusna i nepretenciozna jela, koriste svježe namirnice, a hrana je kreativna i uzbudljiva. Jelovnik ispisan kredom na ploči mijenja se svaka 2-3 dana.
Uglavnom se služi talijanska hrana, a u ponudi su zanimljive tjestenine poput gargata, bigola, raviola punjenih bućom i batatom, pappardella, tagliolina, crnih rezanaca, špageta itd.
Oprema iz okolice Venecije
Tjesteninu rade sami. Vlasnik i kuhar Saša Frid u nabavku opreme otišao je u okolicu Venecije pa su tjestenine poput gargata i bigota tipične za to podneblje. I umaci koji uz njih idu također. Sastojci su najčešće inćuni, srdele, kapari, pelati, rikula, radič, grana padano, ricotta, origano, bosiljak, čili, češnjak, bijelo vino i maslinovo ulje. Ragu od tune, ragu od mesa, carbonara, amatricana, pesto od rikole... sve se to može naići u Perici.
Tjestenine su tehnički jako dobro pripremljene (al dente, osjeti se tekstura i okus), lijepe su boje (žuto-crne, zelene, crvene...) i oblika, rađene od semolina durum pšenice i dobro začinjene. Umaci su ukusni, sočni, dobro uravnoteženi i s puno svježih mirodija. Osobito tradicionalne bigole sa srdelama, kaparima, bijelim vinom i maslinovim uljem. Može svježi origano, a može i samo peršin. Ili gargati sa špekom, pelatima, komoračem, čilijem i bosiljkom.
Perica kuha uglavnom objed, koncept su mu gableci za poslovnjake koji rade u kvartu, a cilj privući ljude koji vole ručati vani. Lokal je malen, pet ili šest stolova za dvoje i šank za kojim se može pojesti nešto s nogu. Kuhinja je jako uredna i čista, opremljena svime što je potrebno malom lokalu. Posebno mi se sviđaju stari bakreni lončići, a stroj za izradu tjestenine neupitni je high-lite. Otvaranjem Perice, trgovine s domaćim ekovoćem i povrćem i hrpom zanimljivih namirnica, mesnicom na uglu i malim dućanom s delikatesnim proizvodima, zaživjela je cijela ulica i postala najzanimljiviji dio kvarta. Nadam se i proljetno-ljetnoj kombinaciji s nekoliko stolova na otvorenom.
Zveckanje žlica i vilica
Ali tjestenine nisu jedino fino što se u Perici može kušati. Pojeo sam, naime, i izvrsnih jušnih cušpajza, nikad prekuhanih. Bez zaprške i pojačivača okusa. Pašta-fažol, varivo od kelja s dimljenim mesom, žitarice i mahunarke, grašak s noklicama, gulaš s krumpirima, minestrone, slanutak, panceta i tikvice te još nekoliko kombinacija. Cušpajzi su jako jeftini, uglavnom stoje 25 kuna.
Na meniju je i teleća jetrica s kremastom palentom, domaći njoki s raznim sirevima, rižoto s piletinom i porilukom, rižoto od buče, saltimbocca s pireom, pohani oslić, čak i sarma. Jednom sam naletio i na steak Black Angus Sirloin, potpuno iznenađenje! Za one koji vole slatko Perica nudi mousse od čokolade, creme brulee i slične jednostavne deserte. Ima i omlete čiji se sastojci stalno mijenjaju, a kruh također peku sami.
Lokal je moderno uređen, atmosfera je za vrijeme objeda ugodna i podsjeća na ručak kod kuće. Volim žamor i zveckanje jedaćeg pribora, kao i zvukove koji dolaze iz kuhinje jer se tada osjećam baš domaće. Mladi je konobar ljubazan i dobro upućen u meni i vina koja poslužuje.
Perica je lokal koji se može usporediti s malim bistroima i tratorijama, u kojemu se dobro jede po povoljnim cijenama, u koji se odlazi na gablec ili kasni ručak. To je mjesto gdje se gost nakon nekog vremena zbliži sa chefom i osobljem, u kojemu se osjeća opušteno, gdje uvijek može pitati i tražiti da mu se po želji skuha ono što najviše voli. Ili unaprijed naručiti da se idući tjedan na meniju nađe neko njegovo omiljeno jelo. Nas na Vrbiku posebno veseli i to što primjećujemo da u posljednje vrijeme kod Perice dolaze i gosti iz drugih dijelova grada.
>>Ovdje ribu shvaćaju ozbiljno, vrlo ozbiljno
>>Za ljubitelje istočnjačkih autohtonih specijaliteta ovo je idealno mjesto
napokon neš kaj nije pekara ili festfudara, a da je i dalje pristupačno...dva palca gore !! :D