O popularnosti njezina Harlem Shakea najbolje svjedoči podatak da je lani otvorila i drugi lokal, također uređen u retro stilu, tek nekoliko ulica dalje od prvog, a planira se i dalje širiti.
Kojom ste se idejom vodili kada ste otvarali Harlem Shake?
Htjela sam imati simpatičnu, opuštenu zalogajnicu u kojoj se može kvalitetno pojesti i koja neće biti orijentirana na noćni život. Nakon razvoda, s 37 godina, htjela sam biti svoj gazda, a prijatelj mi je otkrio prazan prostor u samom srcu Harlema. Odmah samo otišla k vlasniku, gospodinu od osamdesetak godina. Svidjela sam mu se, kao i moja ideja o zalogajnici, pa mi je dao prostor uz vrlo pristojnu najamninu na 15 godina. U mene je vjerovao i pomogao mi bratić Nenad Pašić, jedan od investitora, a drugi je partner Emil Radojnčić. Ideja je bila da interijer bude retro, što je postigao čuveni dizajner Dennis Decker, a u sastavljanju jelovnika pomogao nam je Kenju Lopez, vrlo poznat gastropisac i bloger.
Zasto ste se odlučili prodavati hamburgere i shakeove?
To je ironično, ja sam prava Riječanka, ne volim ni hamburgere ni bilo kakav fast food. Moji su gušti riba, pasta, plodovi mora, blitva, domaće vino i maslinovo ulje. No, primijetila sam da u Harlemu nema mjesta u kojima se prodaje kvalitetan fast food i tako je otvoren Harlem Shake. No, ovdje jako pazim na kvalitetu, podrijetlo namirnica. Kupujemo vrhunsko organsko meso i povrće, od pouzdanih dobavljača s okolnih farmi.
Kako ste izabrali ime – Harlem Shake?
Tu su Bog i providnost imali ulogu: prijatelj mi je preporučio da spojim ime četvrti sa shakeovima koje ću prodavati. Zadnjih nekoliko tisuća dolara potrošila sam na to da zaštitim ime. I onda je tri mjeseca nakon otvorenja lokala počela internetska senzacija s plesom Harlem shake, iako je taj originalni ples nastao osamdesetih u Rucker Parku u Harlemu, gdje se lokalni pijanac Al B tresao za 25 centi, dok su talentirani dečki haklali košarku. Tražili su me da prodam ime, ali odbila sam. Na zidu lokala imamo grafit: “Do the real Harlem shake”, pozvali smo plesnu grupu da otpleše pravi ples, a naš je video zabilježio stotinjak tisuća pregleda na YouTubeu. Turisti dolaze da bi se slikali pred tim grafitom.
Po čemu ste još posebni?
Pa po kvaliteti i namirnicama organskog podrijetla, po dva lokala u srcu Harlema, po politici da osamdeset posto naših zaposlenika mora biti iz Harlema. Uz to ovdje organiziramo izbor za Mistera i Miss Harlem Shakea, a jedinstveno je i po tome što je vlasnica Hrvatica.
Tko su Mister i Miss Harlem Shakea?
To nisu izbori ljepote. Može su prijaviti bilo koja osoba iz Harlema koja se bavi društveno korisnim radom. Od 2014. organiziramo izbor za Miss, a od lani smo dodali i muške predstavnike. Obično se kandidati sami prijave, a nagrada je tisuću dolara za njih i 500 dolara za njihovu udrugu, fotografija na “wall of fame” i besplatni hamburgeri cijelu godinu. Trenutačno vodi gospođa koja ima 98 godina.
Kada ste se zaljubili u Harlem?
Još 2001. obitelj bivšeg supruga otvorila je kafić Jou Jou u Washington Heightsu, četvrti poviše Harlema. Zatim smo otvorili mali grill i pasta-restorančić, potom restoran Plam Pomidor. Uz to u Harlem sam navraćala triput tjedno u teretanu, upoznala dosta ljudi, stekla prijatelje, a atmosfera me oduševila. Kao da smo u nekom našem malom mjestu: svi se poznaju, pozdravljaju, čavrljaju o vremenu, piju kavicu... I dalje je ovo New York, ali ljudi su topliji, prisniji i povezaniji.
Mnogima je Harlem i danas sinonim za opasnost, pogotovo za bijelce.
Dolazim iz Rijeke, tolerantnog grada. Bitno mi je kakvi su ljudi iznutra, a ne kako izgledaju izvana. Potpuno sam “cijepljena” od predrasuda. Ne poznajem i ne priznajem religioznu, nacionalnu i rasnu netrpeljivost. Možda zbog takvog stava nikada nisam imala problema. Štoviše, mislim da su ovdašnji stanovnici puno duševniji i topliji nego ostali Njujorčani. Ovdje ljudi žive godinama, nekako su tradicionalni i duboko ukorijenjeni. Kada sam se tek doselila u zgradu, susjedi su mi pokucali na vrata s tek ispečenim kolačem.
Koliko se Harlem razvio proteklih petnaestak godina?
Nevjerojatne su promjene. Ovo je četvrt koja se brzo mijenja, otvaraju se novi lokali i radnje, sve je više ugodnih mjesta za izlaske, doseljava se jako puno mladih obitelji s djecom. No, cijene nekretnina su podivljale jer je četvrt vrlo ugodna za život.
Koja su vaša omiljena harlemska mjesta?
Najbolji jazz je u klubu Perry Blues, za funk je odličan American Legion, u kojemu umirovljenici s trapezicama plešu kao ludi, jako dobar underground klub sa živom glazbom je Silvanas, a najdraže mjesto sa živom svirkom, pretežno world music, mi je Shrine. Najbolji su kokteli u skrivenom baru 67 Orange, a volim skoknuti i u bar Solomon & Kuff – u njemu se služe isključivo rum i kokteli. Na kavicu skoknem u Lenox Coffe i u nedavno otvoreni Harlem Coffe. Ovisna sam o restoranu Babalucci, talijanskom mjestu s odličnom pizzom, a volim i francuske restorančiće Cheri i Bara wine te Chaivali s indijskom kuhinjom.
Kako ste se kao ekonomistica po struci završili u ugostiteljstvu?
Nemam nikakav ugostiteljski background, osim što sam kao studentica početkom devedesetih konobarila vikendima za džeparac. Poslije sam niz godina radila kao menadžerica za prodaju u kompaniji Procter&Gamble. No, uvijek sam se oduševljavala jelima moje none, prčkala oko kuhinje, čitala kuharice. Volim ugostiteljski biznis, imam očito i nos za njega jer su svi moji koncepti bili uspješni. Jedan od razloga zašto nisam otvorila klasičan restoran je i taj što u poslu nisam željela ovisiti o chefu.
Ali zato ste se udali za njega?
Sudbina je htjela da se udam za chefa. Dok sam preživljavala nakon razvoda i radila dva posla da bih prehranila sebe i djecu, u jednom sam restoranu upoznala Pedra Ramireza. Postali smo dobri prijatelji, bio je uz mene kada mi je bilo najteže, zaljubili smo se i u braku smo već tri godine. Pedro je iz Meksika i izvrsni je chef u Harlem Shakeovima: vodi nabavu i nadgleda kuhinje.
Koji su vaši snovi o budućnosti?
Da prodam Harlem Shake za nekoliko milijuna dolara i bavim se humanitarnim radom. Kada sami prođete kroz teško razdoblje i postanete uspješni, promijeni vam se pogled na filantropiju. I želite svim srcem pomoći drugima. Voljela bih otvoriti jednu slatku kvarnersku konobicu u New Yorku: s hrvatskim vinima, sirevima, narescima, srdelicama… Imamo nevjerojatnu tradiciju i gastronomiju, ali je još uvijek ne znamo prezentirati svijetu. Šteta da u New Yorku ne postoji hrvatski restoran.
Koliko često posjećujete Hrvatsku?
Trudim se svako ljeto doći mami u Rijeku i tati u Split. Sa svojim kćerima, 15-godišnjom Emiom i 13-godišnjom Inom, odem se malo odmoriti na Rab. Obožavam putovanja, svaki slobodan trenutak suprug i ja iskoristimo da odemo nekamo. Opuštaju me ronjenje i vožnja biciklom, otkrivanje novih restorana, a u zadnje vrijeme, otkako smo kupili kuću, najčešće vrtlarim ili prijatelje pozovem na roštilj.
Postoji li mogućnost otvorenja Harlem Shakea u Hrvatskoj?
Zašto ne?
Tko je ta?