Putovati na otok automobilom nudi uvijek istu draž – lov na trajekt.
No lako za utrku s vremenom, problem su vozači. Kao da se nekima pomuti um na putu od Jadranske magistrale do luke, u tih nekoliko minuta vožnje. Zagrepčanin u džipu sa zatamnjenim staklima, ne mareći za ostale na cesti, prestigao je kolonu na posljednjem zavoju ispred luke Stinice i zaustavio se pred trajektom, blokirao put. Izjurio je iz džipa i odjurio. Možda juri na WC? Ne, nego do šanka potleušice na kojoj piše "Caffe". Okrenuo se s rosnom bocom žuje u ruci i pobjedonosno je unio u auto. Ima još... Upalio je džip i bez karte ukrcao automobil na trajekt.
– Žena će donijeti – dobacio je mornaru Rapske plovidbe, koji ga je u čudu gledao, a on brže-bolje osigurao mjesto na trajektu. On se ukrcao, a drugi? Njihova briga. Otvorio je pivo, pogladio glavu i potegnuo iz boce. Gurnuo je lakat kroz prozor i sretno uzdahnuo punim plućima. U toj želi da se prvi domogne cilja nije ni primijetio da je stao pola metra od otvorenih vrata, i to brodskog čučavca.
Prava avantura
Zaboravio sam na njega otvorivši vrata auta u šumi na poluotoku Loparu. Umjesto mirisa čučavca, zapljusnuo me miris borova i zvuk cvrčaka. Ostavljam automobil i krećem prema – Sahari. Pješčana plaža na osami, na kojoj sigurno neću sresti spomenutog vozača s pivom. Razlog? Do nje se ne može automobilom. I nema se gdje kupiti pivo.
Šećem se dvadesetak minuta po suncu kroz borovu šumu, iza sebe ostavljam plažu Ciganku, prolazim kraj plaža Dubac i Podšilo te se spuštam kozjim putem prema cilju. Vode me oznake, ali treba upozoriti da avantura nije za svakog, treba biti spretan i oprezan, no zbog pogleda na pustinju usred Mediterana isplati se oznojiti majicu. Oni drugi mogu taksi-brodovima iz Raba do te pustinjske plaže. Namijenjena je ponajprije nudistima, no srećem i kupače 'u civilu'.
– Onima koji jednom posjete Saharu ona postaje najdraža plaža – kaže mi Rafaela, djevojka iz Lopara. Završila je, kaže, arheologiju, pa nastavlja priču o svom rodnom mjestu:
– Ovaj je poluotok posve druge geološke građe od ostatka Raba, tu je sve pijesak, dok ga na drugom dijelu otoka rijetko gdje ima – govori dok promatramo pješčane dine kojima se vjetar poigrava.
Na plaži se umorite dok se kroz plićak udaljavate od obale, a raj je to za klince i turiste piciginaše.
– Zanimljivo je da je na ovim plažama nekad bilo prethistorijsko naselje, pronađeno paleolitsko nalazište s mnogo artefakata, a na plaži Podšilo pronađena je antička keramička radionica te antički Beli grad – kaže Rafaela.
Sama pustara
Danas ovdje nema ništa osim čiste prirode. Ispada da je ovdje nekad bila ludnica, a danas je pustara. Sahara.
Ni na jednoj plaži ovdje nećete pronaći hotel, restoran, kafić... Ovdje nema ni struje ni vode, samo priroda. Uživajte – kažu mi u Loparu te dodaju:
– Po jednoj anegdoti, kada su se poput beduina vraćali sa plaže Saramić, na kojoj je bilo toliko pijeska da ih je podsjećala na pustinju Saharu, tako je ta plaža dobila ime. Na plaži nema turističke infrastrukture pa sve što vam treba morate ponijeti sa sobom. Dugo godina, osobito poslije Drugog svjetskog rata, na plaži se eksploatirao pijesak. Bila je čak postavljena privremena pruga, odnosno tračnica, po kojoj se u vagonima pijesak krcao u brodove i odvozio u priobalje...
Domaći se kupaju na Livačini jer tamo postoji kafić. Razvikanu Rajsku plažu, koju je CNN uvrstio među najbolje na svijetu, uz Lopar kao najbolju svjetsku lokaciju za nudiste, tu nitko i ne spominje. 'Rajska' je previše razvikana, za nju svi znaju, i oni s druge strane svijeta...
>> Mislilo se da najstarija maslina ima 1600 godina, DNK otkrio da je starici dva tisućljeća
Citam tekst i nevjerijem.....Zagrepcanin u dzipu sa zatamljenim staklima.E sad....po cemu ste zakljucili da je tip Zagrepcanec.Po registarskim plocicama ili vam je osobno rekao,a poznavajuci istraziteljski nagon u nasih novinara siguran sam da ste izvadili i njegov rodni list pa znate da se rodio u Zagrebu jer vjerojatno nebi samo tako napisali takvu glupost.