Znate li da nedaleko od Zagreba postoji mjesto na kojem ćete se ujutro buditi uz miris kruha od koprive, na kojem ćete pojesti patku pečenu u krušnoj peći sa zelenim mlincima od koprive, na stolu zateći izdašnu juhu od koprive koja može biti i samostalan obrok, a kad se požalite da ste pretjerali s kojom čašicom previše, u rukama ćete imati lijek za mamurluk – domaći sirup od koprive?! Seoski turizam Zlatni klas nalazi se u Otrovancu (nedaleko od središta Pitomače) i po svojoj je posebnosti u pripremi hrane te spajanju tradicionalnog i domaćeg poznat desetljećima.
Danas ga oblikuju tri generacije obitelji Tkalčec – Branko, Bernard i njegova dva sina, Martin i Kris, koji su zapravo djed, otac i sinovi koji svakog dana ugošćuju brojne goste. Na imanju dominira veliki restoran, ali i kućice za odmor s namještajem starim više od 100 godina, upotpunjenim pomno biranim suvremenim detaljima smještenim u prirodu. Odmor je ovdje, kažu, potpun, jer osim što su vam na raspolaganju kućice za odmor, neprestano miriši podravska hrana. U Zlatnom klasu se svakog dana peče kruh od koprive (jede se uz sve), domaći mlinci, zlevanke, ali i kuhaju tipični podravski obroci u kojima je sljubljena tradicija i moderno.
No, osim podravskih delicija, u Zlatnom se klasu na poseban način vrednuje kopriva. Među prvima su je, kako kaže Bernard, na stol stavljale bake – svježe ubranu te na tavici “povezanu” sa svježim jajem. Bio je to omlet satkan od hranjivih elemenata na kojem su djeca odrastala, ali i živjeli radišni ljudi ovog kraja. Tada je to bio jedini način pripreme obroka s koprivom – ne računajući naravno čaj od koprive koji se koristio u zdravstvene svrhe. – Bakin recept je uvijek tu negdje, ali u modernim vremenima pojavile su se i moderne tehnike obrada hrane te smo tako i mi došli na ideju da svježe ubranu koprivu koja za nas ima posebnu vrijednost stavljamo u hranu, s time da ju više ne sjeckamo kako su to radili prije, nego blendamo i tako potpuno iskorištavamo – kaže Bernard koji je zajedno sa svojim timom osmislio pregršt suvremenih specijaliteta u kojima dominira kopriva. Juha, varivo, štrudla, kolači, ali i
kultni kruh i mlinci...
Zdravlje na tanjuru
Kopriva je posebna biljka, izuzetno bogata željezom i vitaminima C, A i B, ali i mineralima kao što su kalcij, željezo, magnezij, fosfor, kalij i natrij. Ono što je zanimljivo je to da su svi dijelovi koprive ljekoviti (cvijet, stabljika, lišće i korijen) što znači da se može iskoristiti cijela stabljika. Njezina mravlja kiselina koja peče zapravo je jako zdrava za zglobove i cirkulaciju. Mlađe je generacije, kako kaže Bernard, beru noseći rukavice, dok je stariji ljudi beru goloruki. Kopriva nije plantažna biljka, ima svoje zakone rasta, voli rahla tla, sjenovita područja i kišu. Postoje dva ciklusa berbe, proljeće i jesen, kad je dosta vlage i kiše te sunce nije previše jako. Kopriva raste u osami, na mjestima gdje nije stupila ljudska noga pa ona prava i zdrava raste u skrivenim prostorima, na napuštenim imanjima i pored šumskih puteva gdje nema previše prometa. Ne voli prostore gdje se koriste pesticidi i herbicidi pa je time ekološka biljka koja uspijeva na zdravom tlu.
Tkalčeci je beru organizirano, obiteljski, na obroncima Bilogore i raznim drugim terenima.– Terene na kojima beremo mladu koprivu čuvamo prilikom branja sa što manje gaženja, tako nam kopriva ponovo rodi sljedeće sezone, to je izuzetno važno jer priroda sve pamti i ako želite da vam ona nešto da, morate je poštovati. Sve što beremo, odmah pretvaramo u pastu koju poslije koristimo za pripremu hrane po kojoj smo toliko poznati – kaže Bernard objašnjavajući kako berba ne završava negdje u prirodi i šumi već tek kad ono što je ubrano postaje sirovina za pripremu hrane. Naime, kilogrami se svježe ubrane koprive brzo i jednostavno pretvaraju u korisnu pastu. Za njezinu pripremu potrebna je samo vruća voda u koju se stavljaju vrhovi mlade koprive te blanšira nekoliko minuta. Kopriva se dobro ocijedi nakon čega kreće blendanje i pretvaranje u gustu pastu.
– Tu zelenu pastu koju smo dobili koristimo kao bazu u pripremi bilo koje vrste kruha, s njom radimo tjestenine (sve vrste – od tijesta do popularnih mlinaca), stavljamo je u kolače i razne pite, zlevanke, u juhu, može se piti razrijeđena u smoothieju po želji... Kopriva je kao namirnica, a i pasta koju dobivamo vrlo inspirativna u pripremi hrane – dodaje naš sugovornik otkrivajući kako brojni gosti koji dolaze u Zlatni klas znaju da će na ovom mjestu pojesti nešto tradicionalno pripremljeno na moderan način, ali i zdravo i izdašno. Kako su starija generacija Tkalčeca (otac Branko i Bernard) vegetarijanci, na jelovnicima se nalazi mnogo zanimljivih i kreativnih rješenja bez mesa gdje kopriva ima vrlo važnu ulogu.
Zeleni kruščić s koprivom
Sastojci:
- 500 g oštrog brašna
- 500 g glatkog brašna
- 40 g kvasca
- 100 g blanširanih vrhova koprive
- 10 g šećera
- 0,03 dl ulja
- 30 g soli
- 1 dl mlijeka
- 0,5 l vode
Priprema: Usitniti koprive mikserom, staviti kvasac i šećer u mlako mlijeko, pustiti da nabuja i dodati sve ostale sastojke. Umijesiti tijesto i ostaviti da se digne, odnosno udvostruči. Premijesiti i napraviti male loptice, ostaviti da se tijesto još dodatno digne i staviti u peć na 250 °C. Peći oko pola sata, ovisno o pećnici, već i sam miris dat će znak da su kruščići pri kraju.
Pečena patka iz krušne peći sa zelenim mlincima
Sastojci:
- 1 očišćena patka
- 2 žlice meda
- 1 naranča
- sol
- ulje
- voda
Za mlince:
- 500 g mekog brašna
- 2 jaja
- 1 vrhom puna žličica soli
- 50 ml tople vode
- dodatno brašno za posipavanje
- koprive
Priprema: Patku očistiti, dobro posoliti, staviti u posudu s uljem te zaliti s malo vode. Poklopiti i staviti u krušnu peć na sat vremena. Kad je patka omekšala, premazati je medom, poklopiti (poklopcem ili aluminijskom folijom) i vratiti u peć na još deset minuta. Nakon toga patku preliti ocijeđenim sokom od naranče i pustiti da se zapeče dok koža ne postane hrskava. Poslužiti uz zelene mlince. Njih ćemo napraviti tako da u veliku posudu stavimo brašno i sol, dodati jaja i malo umijesiti u tijesto, dodati pastu od koprive (blanširati
vrhove kopriva i izblendati ih) te potom dodavati toplu vodu do se ne dobije glatka kugla tijesta. Što više paste dodamo, to će mlinci biti zeleniji. Pobrašniti radnu površinu i razvaljati tijesto na tanko, da se kroz njega vidi. Dodavati brašno ispod i iznad po potrebi da se ne lijepi. Razvaljano tijesto narezati na mlince i peći na ploči od peći oko 30-60 sekundi na jednoj strani i jednako toliko na drugoj. Može se peći i na dnu pećnice, ali onda se peče malo dulje. Pećnica se zagrije na laganu temperaturu, povade se van sve rešetke, na dno se stavi masni papir i na njega se polože mlinci te se i okreću. Mlince potom skuhati u slanoj vodi i zamastiti ih mašću u kojem se pekla patka.
VEZANI ČLANCI:
Vrijedi isprobati