Podravski blues je poseban. Glazba poput etna je na neki način uvjetovana mjestom rođenja. Kad pogledaš deltu Mississippija, ondje su uzgajali pamuk, radili i pjevali. Takva je glazba iz njih izišla, spora i usporena. Blues je spora glazba. Kad pogledaš Podravinu, ovdje su ljudi uzgajali kukuruzu, pšenicu, lan i ječam, i kakva je glazba? Jako slična. Oni imaju Mississippi, mi imamo Dravu. Oni su svirali na gitarama, a kod nas se svira na violinama ili hegedama, kako neki arhaično zovu taj instrument. Imamo i cimbule koje su stigle iz Mađarske, a u Mađarsku iz Azije...
Tako govori Miroslav Evačić (46), poznati koprivnički glazbenik koji svira desetak instrumenata. Njegova supruga Gordana isto toliko. Upoznali su se u KUD-u, preteči današnjeg folklornog ansambla, u kojem je on svirao tamburu bugariju, a ona je plesala i pjevala.
Kod kuće su im četiri Porina
Danas doma drže četiri Porina, u 15 godina snimili su 11 albuma, posljednji, nazvan “Podravski blues”, prije nekoliko mjeseci, njihova glazba puštala se na BBC-ju, hvalio ih je Ian A. Anderson, glavni urednik najcjenjenijeg world music časopisa “fRoots”, s kojim su i prijatelji...
– Glazba Podravine je jedna od najspecifičnijih u Hrvatskoj i prilično je teška. Uglavnom su sve tugaljke i tužaljke. Nešto poput međimurskih popevki, ali na drugi način. Međimurska glazba je milozvučnija i sređenija, ova podravska je ostala sirova i nepravilna. Mi uvijek idemo do izvora, do korijena, nešto što se zove roots music – objašnjava Miroslav. Oboje su rođeni Koprivničanci.
– Koprivnica je krasno, pitomo mjesto u srcu Podravine, gdje se čuvaju tradicija, kajkavska riječ i glazba. Mi smo se bacili na glazbu. Kad je tradicija u pitanju, Miroslava od milja zovem “podravski fundamentalist” jer je baš ukorijenjen u podravskoj glazbi, i naravno u bluesu. Nema trećeg. Poznajemo dobro zavičajnu glazbu cijele Hrvatske, no on uvijek na prvo mjesto stavlja podravsku glazbu – kaže Gordana.
Nije li, provociramo malo, world music nekako utihnuo u posljednje vrijeme?
– Da, world music je pao, ali u svijetu. Realno, dugo je i trajao. Početak je negdje s Paulom Simonom i njegovim albumom Graceland iz 1986., i trajalo je to dvadesetak godina, što je dosta dugo razdoblje. Pa i rock i punk su imali uzlazne i silazne putanje. Globalni interes je pao, no to je glazba koja nikad neće nestati jer je rade ljudi iz ljubavi, uvjerenja i unutarnjeg poriva, a ne iz pomodarstva – tumači nam Miroslav, ponosan na obol koji je Koprivnica dala svijetu umjetnosti. Podsjeća na Krunoslava Jajetića koji je pokrenuo kultnu izdavačku kuću “Šareni dućan”, na legendarne kompilacijske albume “KC Rock ‘82. i “KC Rock ‘83.”, bend Overflow, Anđelka Jurkasa i ekipu koja je pokrenula nagradu “Zlatnu koogla” na kuglani u Koprivnici, Rocklive festival, Fest jazza, grupu Ogenj koja nastavlja tradiciju glazbe sjeverozapadne Hrvatske...
– Ne bih dalje htio nabrajati jer ću sigurno nekoga nenamjerno izostaviti, a to ne zaslužuju – oprezno će Miroslav pokazujući nam Galeriju Mijo Kovačić otvorenu prošle godine.
– Kad uđete, tu se vidi kultura. Kajkavština se ne doživljava samo kroz glazbu, nego i kroz naivu koja ima kulturnu vrijednost svjetske baštine. Od velikana je još Mijo Kovačić ostao živ. Slikari naive izlagali su u velikim svjetskim muzejima i galerijama, od New Yorka preko Vatikana do Moskve, i izazvali su veliki bum u svijetu. Koprivnica i cijela Podravina trebaju se time ponositi – ističe.
Mali grad s velikim srcem
Kako to da se, pitamo supružnike Evačić, naiva kao slikarski pravac ukorijenila baš u Podravini?
– I to je vezano uz način života. Poznavali smo Ivana Večenaja i dosta se družili s njim, bili smo i kod njega doma. Ti slikari su unatoč slavi živjeli jednako kao i prije pedeset-šezdeset godina. Nisu tjerali luksuz, iako su kod kuće držali slike velike vrijednosti. Imao je Večenaj priliku otići živjeti bilo kamo u svijetu, ali nije se htio maknuti iz svoje Podravine – napominje Miroslav.
Gordana dodaje da Podravina nosi neku melankoličnost i specifičnu atmosferu. U naivi ima puno prenesenog značenja, istaknutih ruka težaka i simbola toga kraja. Poseban je to fluid, kaže. U Koprivnici je teško ne primijetiti simbol srca, od kompanije Podravke do naziva udruga. I grad se turistički zna promovirati kao “mali grad s velikim srcem”. Turista, hvala Bogu, ima. Vesele se, kažu Evačići, izvanrednom Renesansnom festivalu koji se održava potkraj kolovoza, kad na ostacima gradskih bedema oživi prošlost i običaji, no oni su veći pristaše jedne druge koprivničke manifestacije, “Podravskih motiva”, kad u lipnju cijeli park u centru grada bude okićen slikama naivaca, s izložbom starih zanata, a sve uz zvukove glazbe. I roots glazbe, naravno.
