U hotelski restoran Goranska kuća bili smo došli pola dana prije no što je Hrvatska zbog korone završila u karanteni i te smo srijede u ljupkoj sali sa stolovima prekrivenima stolnjacima crveno-bijelim kockicama, kakvi su bili i uzorci zavjesa, sjedili sami.
Bilo je to u vrijeme kad se jelovnik mogao držati u rukama pa smo ga prevrtali tražeći što ćemo pojesti usput pokušavajući zapodjenuti razgovor s konobarom, za kojeg ćemo nešto kasnije doznati da se zove Željko Obradović i da je on zapravo direktor ovog hotela sagrađenog još 1924. godine. Tada se zvao “Tomislav” i bio nositeljem razvoja turizma u Delnicama.
Ime “Risnjak” nosi od 1947. godine, a danas je u vlasništvu obitelji Kraljević koja ga je obnovila i uredila zadržavši goranski štih. Isprva smo se i Obradović i mi pravili kao da je sve normalno iako ništa nije bilo normalno. Ipak, kada je direktor pred nas stavio goransku pletenicu s vrganjima (70 kuna) i lungić u šumskom voću (75 kuna), s kroketima kao prilogom (15 kn), na tren nam se učinilo kako smo umislili da se nešto čudno događa.
Ponuda jela temelji se na autohtonoj goranskoj kuhinji, što podrazumijeva plodove gorja. Te smo dobre okuse “zapečatili” štrudlom od borovnice (25 kuna). Dva mjeseca poslije hotelski restoran opet radi, a ponuda je ostala jednako dobra.
