Dok smo autocestom na kojoj su već neko vrijeme radovi u tijeku, zbog čega se vozi jednim trakom, išli od Zagreba ka Krapini, vrijeme smo “iskoristili” za nekoliko brzih telefonskih razgovora.
Razuzdani život Crne kraljice
Pokušavali smo od domaćih doznati kamo u Krapini otići, a da to nije prije desetljaća otvoreni i brojnim priznanjima ovjenčani Muzej krapinskih neandertalaca koji se nekako smatra obveznom stanicom u tome zagorskom gradu, barem za one koji ovamo dolaze prvi put. I nije baš bilo obećavajuće jer se sve svelo na priče o projektima koji će biti ili bi trebali biti realizirani. Kao jedan od najdojmljivijih gradnja je visećeg pješačkog mosta koji bi povezivao jedinstveni muzej suvremenih drvenih skulptura na otvorenom, Park skulptura Forma prima, i Stari grad, gdje će renesansna palača Palas biti pretvorena u Muzej Crne kraljice posvećen hrvatsko-ugarskoj kraljici Barbari Celjskoj čiji se život opisuje kao razuzdan i poročan.
Dok se spuštamo prema gradskom središtu dvojeći hoćemo li otići na krapinski “Ponte Roso” – kako se naziva vrlo posjećeni sajam što se održava svakog četvrtka – u Magistratskoj ulici slobodno smo parkirališno mjesto bili “ulovili” baš ispred Barrocka, kafića i hostela vlasnice Marlis Grofelnik, pa smo tu odlučili i zastati. Nekoliko minuta nakon nas ovamo je bio došao i Adalbert Turner, glumac i pjevač kazališta Komedija te jedan od utemeljitilja Kvarteta Gubec koji je svojedobno bio popularizirao narodnu pjesmu “Ak’ sem ti srčeko ranil...” pa je za istoimeni album Kvartet dobio nagradu Porin u kategoriji folklorne glazbe. Uz Turnerovu i pomoć iznimno ljubazne konobarice osmislili smo ostatak dana te otišli u galeriju Grada Krapine.
Kustosica Vesna Kunštek baš je bila u pripremama za postavljanje izložbe na kojoj će od 25. lipnja biti prikazani radovi Udruge distrofičara Krapina, u sklopu EU projekta “Ključ kulture za sve generacije”. Gradska galerija u sastavu je Pučkog otvorenog učilišta. Smještena je u kući odvjetničke obitelji Majcen čiji je pripravnik bio i dr. Vladko Maček, a prijatelj biskup Josip Juraj Strossmayer. Kuću su gradu ostavile nasljednice Zdenka i Nada Majcen, uz uvjet da se nakon njihove smrti u njoj otvori galerija, što je prije 27 godina i učinjeno. Tijekom proteklih godina ovdje su održavale brojne izložbe pa i prva origami art izložba u Hrvatskoj. Izložba pisanica već je u Krapini tradicija, dulja od dva desetljeća. Ove je godine, iz svima nam znanih razloga, bila održana virtualno:
– Ova su jaja izrezbarena hobi i zubarskom bušilicom – pokazuje nam kustosica Kunštak izloške u vitrini na katu gdje su izložene i maske. Naime, u gradskoj se galeriji od 2011. organizira i međunarodna izložba maski. U stalnom su postavu i djela Vesne Sokolić te njezina pokojnog supruga, akademskog slikara Milana Berbuča.
Legenda o Čehu, Lehu i Mehu
Nakon što smo pregledali arheološku zbirku, kustosica nas vodi u dvorište u kojem su skulpture Krešimira Roda i Vjekoslava Rukljača. U tom se dvorištu ljeti održavaju koncerti i kinoprojekcije. Vesna Kunštak nam kaže da će 16. srpnja u Krapini biti izložen postava Muzeja odbačenih predmeta. Radno je vrijeme galerije od utorka do subote od 10 do 13 sati. Odlazimo s kustosicom zatim prema rodnoj kući ilirca Ljudevita Gaja gdje se nalazi skroman muzej koji za posjetitelje i nije otvoren, osim uz najavu. Naime, njegova rodna kuća, povijesna baština nulte kategorije, u vlasništvu je Udruge umirovljenika te dvojice privatnih vlasnika. Muzej se nalazi u podstanarstvu, a najam plaća Pučko otvoreno učilište. Ovakva situacija poprilično je apsurdna jer grad u privatno ne može ulagati, a rezultat je taj da je muzej zapravo zatvoren i u njega se ne može, osim uz prethodnu najavu. Stoga su posjetitelji uglavnom školarci koji protutnje kroz tri prostorije muzeja u podstanarstvu u kojem su izloženi Gajev pisaći stol, vitrine, knjige, portreti članova obitelji, Gajeva lutka u prirodnoj veličini, rad lutkarice Ivane Matijević.
Promijeni li se tu “odnos snaga”, hrvatsku verziju legende o Čehu, Lehu i Mehu, koju je prvi zapisao upravo Gaj populariziravši teoriju da je Krapina “kolijevka svih Slavena”, dobila bi “na težini”, odnosno osnažila bi turističku ponudu grada. Ova legenda o braći Čehu, Lehu i Mehu i njihovoj sestri Vilini kazuje da su braća stolovala svaki u svome gradu na brijegu – Psaru, Šapcu i Krapini. Kujući plan kako se riješiti rimskoga jarma, Čeh, Leh i Meh tajno su se sastajali prelazeći kožnati viseći most između krapinskoga i psarskoga grada. Međutim, izdala ih je Vilina, koja je bila u ljubavnoj vezi s rimskim vojskovođom pa su je braća za kaznu zazidali u zidine Staroga grada. Legenda dalje kaže da su Rimljani protjerali braću na sjever, gdje su oni osnovali nove države – Češku, Poljsku i Rusiju. Viseći pješački most čija je gradnja u planu temelji se upravo na legendi o Čehu, Lehu i Mehu.
