Nema ni 40 minuta vožnje od Varaždina, a kao da ste zašli u prašumu negdje u podnožju Alpi. Nađete se u divljini, opkolila su vas visoka stabla, a s lijeve strane, kad se penjete, pokraj uske i od kiše blatnjave staze žubori potok. S desne je brijeg, a na brijegu špilja Vindija.
Vindija je paleontološki spomenik prirode zaštićen 1964. godine u općini Donja Voća u Varaždinskoj županiji. Nalazi se oko 20 kilometara zapadno od Varaždina, na Križnjakovu vrhu visokom 275 metara u istočnom dijelu Ravne gore. Do špilje se stiže kroz duboku usku dolinu potoka Šokot, a kad dođete do drvene kolibe, čeka vas još samo kratki uspon uz sjeveroistočnu padinu. Špilja koju mještani zovu još i Križnjakova ili Lavska jama jedno je od najvažnijih arheoloških i paleontoloških nalazišta u Hrvatskoj, a poznata je i u svjetskim stručnim krugovima.
Vindija je zapravo golema dvorana duga 50 metara, najveća joj je širina 28 metara, a visoka je i više od 20 metara, objašnjavaju u Javnoj ustanovi Priroda Varaždinske županije. Špiljske naslage taložile su se 400.000 godina. Tu su pronađeni fosilni ostaci ljudi i brojnih životinja te više tisuća kamenih i koštanih rukotvorina. Znanstvenim je svijetom prije 13 godina odjeknula vijest da je istraživanjima fosilnih kostiju neandertalaca iz Vindije utvrđeno da u genomu suvremenog čovjeka ima neandertalskih gena, što potvrđuje da su se neandertalci uspješno miješali sa suvremenim ljudima i da danas nosimo do tri posto neandertalskih gena. Na ploči ispred ulaza piše da su tu nekad živjele životinje poput planinskog svisca, žderonje i europskog sobe, koje su napustile to područje. Živio je tu nekad i Megalocerus giganteus ili golemi jelen, Ursus spelaeus ili špiljski medvjed, čiji su ostaci najbrojniji, ali i Panthera spelaea ili špiljski lav te Bos primigenius ili pragovedo, izumrle pleistocenske životinje.
A neandertalci čiji su ostaci pronađeni u toj špilji bili su među posljednjima u Europi, pa i u svijetu. Izumrli su prije nekih 30.000 godina. Najjednostavnije je parkirati automobil na parkiralištu uz cestu Slivarsko – Donja Višnjica i pješice krenuti prema špilji, do koje treba desetak minuta laganog hoda. Putem smo sreli učenike iz Međimurja koje blatnjavi puteljci nisu spriječili da se popnu do špilje.
– Bilo je super! Šteta što se ne može ući u špilju – rekli su. Ulaz u špilju zapriječen je ogradom. Šteta je ne iskoristiti taj biser. Varaždinska županija, doznajemo, ima planove za nju. Općina Donja Voća sastoji se od osam naselja. U općinskom središtu porazgovarali smo sa supružnicima Komes, Štefanijom i Zlatkom, koji žive u staroj kući iz 1937., koja kao da je preslikana iz zagorskih povjesnica.
– Naslijedila sam je. Volimo da je ovakva, etno, kakva je i bila. Da ste došli ljeti, sve bi bilo u cvijeću. Dolaze nam Slovenci i slikaju, toliko im je lijepo – kaže Štefanija. Zlatko kaže da u općini, nažalost, nemaju restoran. Imaju gostionice, ali ne nude ništa za jelo.
Dani braće Stolnik
– Ima okolo po brežuljcima kuća za odmor za iznajmljivanje – kaže. Usred sela je crkva Sv. Martina biskupa iz 18. stoljeća s freskama Ivana Krstitelja Rangera. Slikar je bio i najpoznatiji sin toga kraja, Slavko Stolnik, rođen je u siromašnoj seljačkoj obitelji. U Zagrebu, gdje je radio kao policajac, upoznao je Krstu Hegedušića, koji ga je podučavao slikanju na staklu. Slikanje ga je odvelo čak do Pariza, no najvažnije slike nastaju kad se vratio kući, između 1970. i 1976. Njemu i bratu Stjepanu u čast pokrenuti su "Dani braće Stolnik".
Tradicijske hiže po bregovima svjedoče o tome kako se nekad tu živjelo. Na vrhu brežuljka Gruntišća prizemna je stambena kuća građena od širokih hrastovih greda ili planjki, prekrivena blatom s dodanom slamom i primjer je osnovnog oblika ruralne arhitekture sjeverozapadnog dijela Hrvatskog zagorja. Preuređena je u virtualnu zagorsku voćansku hižu, čije je uređenje sufinancirano sredstvima Europske unije. Može se čuti izvorni voćanski dijalekt, doznati što se radilo na polju, kako su izgledala vjenčanja... "Voća je divno zagorsko mjesto, ljudi ju diče s najljepšom pjesmom. Rasteju šume, polja, voćnjaci i po brežuljku zeleni pašnjaci. Rasteju kuće po selu nove, vinske gorice iz poznate loze...", pjeva se u pitoresknoj Donjoj Voći.
OCJENE
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš: 8
Gostoljubivost i susretljivost: 8
Kvaliteta i raznolikost smještaja: 7
Sadržaji za djecu: 9
Biciklističke staze; rekreativni sadržaji: 8
Pješačke staze i šetnice: 8
Kulturni sadržaji: 7
Izletišta: 9
Autohtonost: 9
Opći dojam: 8
Ukupna ocjena: 81
POREDAK
1. MARIJA BISTRICA 91
2. NEDELIŠĆE 88
3. VELIKA PISANICA 88
4. LOVINAC 87
5. MARIJA GORICA 85
6. ERNESTINOVO 81
7. DONJA VOĆA 81
8. KAPTOL
9. JASENOVAC
10. SV. PETAR U ŠUMI
11. VRPOLJE
12. BABINA GREDA
13. PODRAVSKE SESVETE
14. VOĆIN
15. KLANA
16. RAKOVICA
"U ovoj špilji živjeli su posljednji neandertalci čije gene nosimo" Ništa se nije promijenilo osim što imamo struju