Marija u Mariji Bistrici ima kamo god se turist okrene. Od frizerke Marije, prodavačice Marije, pa i konobarice, kuharice, učiteljice u školi, kozmetičarke sve do – Majke Božje Marije. Istina, Valentina je u pekari, Petra u kafiću, Ana se vraća s Rebra, Brankica radi magnete, teta Mira koja zna sve o mjestu je u knjižnici, a časne Klara i Brigita su u crkvi. Ostalo, većinom, gospođe Marije... – I ja sam Marija – smije se prva žena turizma, gospođa Klenkar.
Omjer domaći – gosti 1:1000
Mir je ovih dana, spremaju se za hodočasnike koji im dolaze na zagrebačko i varaždinsko hodočašće, Veliku Gospu, vozočašće... Navikli su da je u mjestu gužva ravna onoj u kolovozu na dubrovačkom Stradunu ili subotom na zagrebačkoj špici. Milijun gostiju prođe godišnje njihovim mjestom, a njih ima svega tisuću! Dakle, na jednog domaćeg – tisuću gostiju.
– Došao bračni par iz New Yorka i raspituju se: "Jeste li vi predgrađe Beča?" Rekli smo da nismo pa im pričali kako se ovdje kupuju licitari, da se jedu odlični štrukli, purica s mlincima, da naši kuhaju odličnu kotlovinu, oni prekinuli priču pa vele: "Je l' imate McDonald's?" Mi slegnuli ramenima, a oni se ne daju pa vele: "Imate li bar Starbucks Marija Bistrica?" (smijeh). Poslali smo ih tu u restorane i kafiće, ima ih koliko ti srce želi. Inače, Korejci su vrlo česti gosti, puno je i Filipinaca. Dakako, i Zagrepčana. Naravno, najvažniji gost bio je papa Ivan Pavao II., a te 1998. bilo je najviše ljudi u mjestu – govore.
Pokazuju na Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije pa kažu: – Ljudevit Gaj oženio se tu našom Paulinom Krizmanić, tamo dalje je Vatroslav Lisinski pisao prvu hrvatsku operu "Ljubav i zloba", a čak se Vatroslavova sestra zvala, pogađate, Marija! – veseli su. Malo tko tu sjedi, svi rade, spremaju se za goste. Najviše njeguju izradu licitara i drvenih igrača. Uostalom, s koje god strane ulazite u mjesto, dočeka vas veliko licitarsko srce. Izradili su ga u obitelji Fijan, otac Josip i sin Lovro. Napravili su i velikog konja na bistričkom trgu, skulpture svirača, ukrasili mjesto i pisanicom koja se okreće... A sin Lovro (31) najmlađi je u zemlji koji izrađuje tradicijske drvene igračke, što je uvršteno i na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine.
– Leptirići, konjići, traktori, kamiončići, tramvaji, mali namještaj pa i didaktičke igračke... Taj stari zanat radi nas za izbrojiti na prste jedne ruke u cijeloj zemlji, a ja sam, eto, najmlađi. Ima posla, drvo treba srušiti, odvesti u pilanu, sušiti godinu dana, a tek onda rezati u letvice, pa zatim u točne mjere. OK, mjere su mi u glavi, to je najlakše. Ivana oslikava, a nema kontinenta na kojem igračke iz naše male kućne radionice nisu završile! I Brazil, i SAD, Kanada, Australija... – govori ponosno Lovro Fijan, mladi majstor starih zanata. I susjeda Brankica Šćuric je u poslu, ona u idiličnoj drevnoj kući izrađuje tisuće licitara, ali i održava radionice turistima i školarcima.
– Živim u kući koja je puna licitara, tisuće su ih ovdje. Mogla bih reći da je moja kuća s najviše srca u zemlji! – govori gospođa Šćuric. Malo prije joj je u radionici bilo 150 klinaca. – Djeca su najiskrenija publika, pričam im kako mi to ovdje radimo stotinama godina, a važno je da oni znaju kako se licitari rade, da ih održe na životu. Nekad se licitar kupovao simpatiji, da kad se pogledate u malo zrcalo u njemu, da se sjetite kako ste u srcu onoga tko vam ga je dao. Najmanji su od tri centimetra, najveći od pola metra.
Je li vama tko poklonio licitar? – Ne! Kad ih radim još od osnovne škole, znaju da ih imam koliko god mi srce poželi!
Gvirc – Coca Cola naših djedova
U mjestu je niz restorana, otvoren je ponovno i diskoklub, radi i hotel Kaj, a kuće za odmor su i na adresama s kojima ni Google ne može pomoći, poput Selnice. Tu je mir kad ni Google ne zna put. U susjedstvu je i brežuljak – Rim, a piju se sjajna vina, pogotovo Santa Maria Nigra vinarije Micak. U centru mjesta Đuro Brlečić (82) nudi – gvirc. – Gvirc je Coca-Cola naših djedova, desertno piće s medom. Inače, moj otac licitare radi od 1940. godine, a ja ih izrađujem već 75 godina! Licitarskim srcem promoviramo, a što drugo nego – ljubav.
OCJENE
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš: 9
Gostoljubivost i susretljivost: 10
Kvaliteta i raznolikost smještaja: 9
Sadržaji za djecu: 9
Biciklističke staze; rekreativni sadržaji: 9
Pješačke staze i šetnice: 9
Kulturni sadržaji: 10
Izletišta: 8
Autohtonost: 10
Opći dojam: 8
Ukupna ocjena: 91
POREDAK
- MARIJA BISTRICA 91
- NEDELIŠĆE 88
- VELIKA PISANICA 88
- LOVINAC 87
- MARIJA GORICA 85
- ERNESTINOVO 81
- DONJA VOĆA
- KAPTOL
- JASENOVAC
- SV. PETAR U ŠUMI
- VRPOLJE
- BABINA GREDA
- PODRAVSKE SESVETE
- VOĆIN
- KLANA
- RAKOVICA
Kuhao dugo u Rimu pa se vratio u svoje Zagorje među zelene brežuljke
U Zagorju se dobro jede, to nije neka novost, a kuhar i vlasnik Vladimir Vedrina iz Laza Bistričkog radio je u najelitnijim restoranima u Rimu i Rovinju pa se vratio na zagorske brežuljke. Takav chef nije čest. U rimsku četvrt Massimina dolazili su i Alen Bokšić kada je igrao za Lazio, Siniša Mihajlović za Romu, pjevači Antonello Venditti i Adriano Celentano, a u Rovinju je Vedrina radio kod legende istarskog ugostiteljstva Corrada Pellizzera...
– Kuham od 1984., a u Rimu sam radio pet godina. Riba mi je oduvijek bila forte – kaže gospodin Vlado čiji je specijalitet fettuccine mare e monti, spajanje mora i planina – tjestenina s plodovima mora i gljivama u bijelom umaku. Sin Antonio je s gostima, a Vlado u kuhinji.
– Plata Vladimir je ono po čemu nas gosti, koji su većinom Zagrepčani, znaju. Na njoj su zagrebački odrezak, svinjski lungić omotan špekom, pureći ražnjići s povrćem i pileća rolica. Za troje ljudi je porcija, a samo je jedan u sve ove godine uspio pojesti cijelu sam. Svaka gostu čast – govori mlađi Vedrina. Turisti vole štrukle, bilo zapečene, pečene ili kuhane, a radi ih kuharica Snježana. Mama Vedrina sprema domaće knedle sa šljivama po receptima suprugove bake Ane. Organiziraju vjenčanja, a na jedno su im došli mladenci čak s – Brača.
– U naš bi restoran stalo doslovce pola Marije Bistrice, svaki drugi stanovnik, jer imamo pet stotina mjesta. Po Googleu i ponajviše ocjene u Zagorju – ponosni su u Villi Vladimir. Poznato je da se Ljudevit Gaj ženio u crkvi u Mariji Bistrici, zna li se i što se jelo na tom vjenčanju, pitamo. – Ne znamo, ali smo sigurni da su se jeli štrukli! – kaže konobar Mladen (na fotografiji). Obilan ručak za dvoje stoji nešto manje od 40 eura – tagliata od ramsteka (20 €), pileća rolica s krumpirom (12 €) i zapečeni štrukli od sira (5,40 €).
Večernjakove zvjezdice
Izbor i kvaliteta jela (do 50 bodova): 47
Izbor i ponuda pića (do 15 bodova): 12
Usluga i ljubaznost (do 10 bodova): 10
Dojmovi i prostor (do 20 bodova): 18
Ukupnost ponude (do 5 bodova): 5
Ukupno: 92