TURISTIČKA PATROLA: MARIJA BISTRICA

Dođu iz New Yorka pa ovdje traže McDonald's i Starbucks, ali kući idu s licitarima i igračkama

Turistička patrola Marija Bistrica
Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
1/21
24.04.2023.
u 08:25

Licitar se poklanja osobi koja kad se pogleda u zrcalo zna u čijem je srcu – onoga tko joj ga je poklonio

Marija u Mariji Bistrici ima kamo god se turist okrene. Od frizerke Marije, prodavačice Marije, pa i konobarice, kuharice, učiteljice u školi, kozmetičarke sve do – Majke Božje Marije. Istina, Valentina je u pekari, Petra u kafiću, Ana se vraća s Rebra, Brankica radi magnete, teta Mira koja zna sve o mjestu je u knjižnici, a časne Klara i Brigita su u crkvi. Ostalo, većinom, gospođe Marije... – I ja sam Marija – smije se prva žena turizma, gospođa Klenkar.

Omjer domaći – gosti 1:1000

Mir je ovih dana, spremaju se za hodočasnike koji im dolaze na zagrebačko i varaždinsko hodočašće, Veliku Gospu, vozočašće... Navikli su da je u mjestu gužva ravna onoj u kolovozu na dubrovačkom Stradunu ili subotom na zagrebačkoj špici. Milijun gostiju prođe godišnje njihovim mjestom, a njih ima svega tisuću! Dakle, na jednog domaćeg – tisuću gostiju.

– Došao bračni par iz New Yorka i raspituju se: "Jeste li vi predgrađe Beča?" Rekli smo da nismo pa im pričali kako se ovdje kupuju licitari, da se jedu odlični štrukli, purica s mlincima, da naši kuhaju odličnu kotlovinu, oni prekinuli priču pa vele: "Je l' imate McDonald's?" Mi slegnuli ramenima, a oni se ne daju pa vele: "Imate li bar Starbucks Marija Bistrica?" (smijeh). Poslali smo ih tu u restorane i kafiće, ima ih koliko ti srce želi. Inače, Korejci su vrlo česti gosti, puno je i Filipinaca. Dakako, i Zagrepčana. Naravno, najvažniji gost bio je papa Ivan Pavao II., a te 1998. bilo je najviše ljudi u mjestu – govore.

Pokazuju na Crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije pa kažu: – Ljudevit Gaj oženio se tu našom Paulinom Krizmanić, tamo dalje je Vatroslav Lisinski pisao prvu hrvatsku operu "Ljubav i zloba", a čak se Vatroslavova sestra zvala, pogađate, Marija! – veseli su. Malo tko tu sjedi, svi rade, spremaju se za goste. Najviše njeguju izradu licitara i drvenih igrača. Uostalom, s koje god strane ulazite u mjesto, dočeka vas veliko licitarsko srce. Izradili su ga u obitelji Fijan, otac Josip i sin Lovro. Napravili su i velikog konja na bistričkom trgu, skulpture svirača, ukrasili mjesto i pisanicom koja se okreće... A sin Lovro (31) najmlađi je u zemlji koji izrađuje tradicijske drvene igračke, što je uvršteno i na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne baštine.

Turistička patrola Marija Bistrica
1/20

– Leptirići, konjići, traktori, kamiončići, tramvaji, mali namještaj pa i didaktičke igračke... Taj stari zanat radi nas za izbrojiti na prste jedne ruke u cijeloj zemlji, a ja sam, eto, najmlađi. Ima posla, drvo treba srušiti, odvesti u pilanu, sušiti godinu dana, a tek onda rezati u letvice, pa zatim u točne mjere. OK, mjere su mi u glavi, to je najlakše. Ivana oslikava, a nema kontinenta na kojem igračke iz naše male kućne radionice nisu završile! I Brazil, i SAD, Kanada, Australija... – govori ponosno Lovro Fijan, mladi majstor starih zanata. I susjeda Brankica Šćuric je u poslu, ona u idiličnoj drevnoj kući izrađuje tisuće licitara, ali i održava radionice turistima i školarcima.

– Živim u kući koja je puna licitara, tisuće su ih ovdje. Mogla bih reći da je moja kuća s najviše srca u zemlji! – govori gospođa Šćuric. Malo prije joj je u radionici bilo 150 klinaca. – Djeca su najiskrenija publika, pričam im kako mi to ovdje radimo stotinama godina, a važno je da oni znaju kako se licitari rade, da ih održe na životu. Nekad se licitar kupovao simpatiji, da kad se pogledate u malo zrcalo u njemu, da se sjetite kako ste u srcu onoga tko vam ga je dao. Najmanji su od tri centimetra, najveći od pola metra.

Je li vama tko poklonio licitar? – Ne! Kad ih radim još od osnovne škole, znaju da ih imam koliko god mi srce poželi!

Gvirc – Coca Cola naših djedova

U mjestu je niz restorana, otvoren je ponovno i diskoklub, radi i hotel Kaj, a kuće za odmor su i na adresama s kojima ni Google ne može pomoći, poput Selnice. Tu je mir kad ni Google ne zna put. U susjedstvu je i brežuljak – Rim, a piju se sjajna vina, pogotovo Santa Maria Nigra vinarije Micak. U centru mjesta Đuro Brlečić (82) nudi – gvirc. – Gvirc je Coca-Cola naših djedova, desertno piće s medom. Inače, moj otac licitare radi od 1940. godine, a ja ih izrađujem već 75 godina! Licitarskim srcem promoviramo, a što drugo nego – ljubav. 

OCJENE
Urednost, izgled mjesta, čistoća, okoliš: 9
Gostoljubivost i susretljivost: 10
Kvaliteta i raznolikost smještaja: 9
Sadržaji za djecu: 9
Biciklističke staze; rekreativni sadržaji: 9
Pješačke staze i šetnice: 9
Kulturni sadržaji: 10
Izletišta: 8
Autohtonost: 10
Opći dojam: 8
Ukupna ocjena: 91

POREDAK 

  1. MARIJA BISTRICA 91
  2. NEDELIŠĆE 88
  3. VELIKA PISANICA 88
  4. LOVINAC 87
  5. MARIJA GORICA 85
  6. ERNESTINOVO 81
  7. DONJA VOĆA
  8. KAPTOL
  9. JASENOVAC
  10. SV. PETAR U ŠUMI
  11. VRPOLJE
  12. BABINA GREDA
  13. PODRAVSKE SESVETE
  14. VOĆIN
  15. KLANA
  16. RAKOVICA

Kuhao dugo u Rimu pa se vratio u svoje Zagorje među zelene brežuljke

U Zagorju se dobro jede, to nije neka novost, a kuhar i vlasnik Vladimir Vedrina iz Laza Bistričkog radio je u najelitnijim restoranima u Rimu i Rovinju pa se vratio na zagorske brežuljke. Takav chef nije čest. U rimsku četvrt Massimina dolazili su i Alen Bokšić kada je igrao za Lazio, Siniša Mihajlović za Romu, pjevači Antonello Venditti i Adriano Celentano, a u Rovinju je Vedrina radio kod legende istarskog ugostiteljstva Corrada Pellizzera...

– Kuham od 1984., a u Rimu sam radio pet godina. Riba mi je oduvijek bila forte – kaže gospodin Vlado čiji je specijalitet fettuccine mare e monti, spajanje mora i planina – tjestenina s plodovima mora i gljivama u bijelom umaku. Sin Antonio je s gostima, a Vlado u kuhinji.

– Plata Vladimir je ono po čemu nas gosti, koji su većinom Zagrepčani, znaju. Na njoj su zagrebački odrezak, svinjski lungić omotan špekom, pureći ražnjići s povrćem i pileća rolica. Za troje ljudi je porcija, a samo je jedan u sve ove godine uspio pojesti cijelu sam. Svaka gostu čast – govori mlađi Vedrina. Turisti vole štrukle, bilo zapečene, pečene ili kuhane, a radi ih kuharica Snježana. Mama Vedrina sprema domaće knedle sa šljivama po receptima suprugove bake Ane. Organiziraju vjenčanja, a na jedno su im došli mladenci čak s – Brača.

– U naš bi restoran stalo doslovce pola Marije Bistrice, svaki drugi stanovnik, jer imamo pet stotina mjesta. Po Googleu i ponajviše ocjene u Zagorju – ponosni su u Villi Vladimir. Poznato je da se Ljudevit Gaj ženio u crkvi u Mariji Bistrici, zna li se i što se jelo na tom vjenčanju, pitamo. – Ne znamo, ali smo sigurni da su se jeli štrukli! – kaže konobar Mladen (na fotografiji). Obilan ručak za dvoje stoji nešto manje od 40 eura – tagliata od ramsteka (20 €), pileća rolica s krumpirom (12 €) i zapečeni štrukli od sira (5,40 €).

Večernjakove zvjezdice

Izbor i kvaliteta jela (do 50 bodova): 47
Izbor i ponuda pića (do 15 bodova): 12
Usluga i ljubaznost (do 10 bodova): 10
Dojmovi i prostor (do 20 bodova): 18
Ukupnost ponude (do 5 bodova): 5

Ukupno: 92

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije