Mišo, Mišo!, viču školarci u Krapini. Smije se Mišo, tu na trgu Ljudevita Gaja, pa sliježe ramenima:
– Branko mi je ime, ali svi me zovu Mišo – kaže zagorski Mišo. Pardon, Branko Papeš (58). Sjedamo u kafić “Mala Ramona” pa na šanku, uz kavu, počinje priča.
– Za susjede, suprugu Miru, kćeri i sina sam Branko, ali za ostale nisam – govori Papeš.
Znam svako mjesto
Priča da ga zna cijelo Zagorje, a kako i ne bi, zagorski Mišo je pjevač, fešte i svadbe su njegov “forte” i tako – 42 godine.
– Poznajem svaki centimetar Zagorja, nema tog mjesta gdje nisam pjevao. Prišlin, Benkovo, Mala Erpenja, Kostel, Sopot... Naravno, i moja Pregrada! Poznaje me cijelo Zagorje i pola Slovenije! Ma prošao sam i Njemačku i Nizozemsku uzduž i poprijeko – priča Branko.
– Pregrada je moj grad, a tu, u Krapini, i ja sam danas turist. Došao sam na kavu nakon što sam obavio tehnički pregled za automobil.
Vraćamo se u dvorane, na fešte...
– Klarinet, saksofoni, gitara, pjevanje, bas... Kaj god treba! Kad bih zbrajao, od 15. godine i prve gaže, sigurno sam pjevao na više od dvije tisuće fešti i svadbi. Ma oženio sam više od 800 parova.
A anegdote?
– Bilo je svega. Tko će se sjetiti. Prvu svadbu ću zauvijek pamtiti, imao sam 15 godina, a za jednu večer u kojoj sam svirao prijatelju u Gornjoj Plemenšćini, zaradio sam više novca nego što je susjed zaradio cijeli mjesec. I otad nisam stao, a i neću tako skoro. To je moj život. Bio sam, istina, i tesar, taksist, svojedobno čak i mesar, ali uvijek sam pjevao. Svaki vikend, oba dana, i tako je i danas. Eto, sad se usred tjedna stignem malo odmoriti – govori.
Nije još ni podne, a on kaže:
– Godinama ništa ne pijem. A pravilo je da na svadbama moraš biti trijezan. Nema gemišta, ne, ne... Treba izdržati do jutra. Iako, danas je lakše, svadbe su kratke. Nekad bi trajale od subote u 9 ujutro do nedjelje kasno navečer. Danas svadba počne u podne, a završi već u pet ujutro u nedjelju.
Koja je bila najkraća svadba na kojoj ste nastupali?
– Jedna je svadba trajala sat vremena! Posvađali su se, kum je želio izvesti šalu pa je odveo mladu u obližnji kafić, što mu mladoženja nije oprostio. Ali, takav raspašoj kao te večeri u Tuhlju, to je rijetkost. A tko će se sjetiti svega – govori zagorski Mišo.
Pričamo tako, šalimo se, njega pozdravlja tko god uđe. Vani nije za šetnju, taman je napadao snijeg, no počeo se topiti, sklisko je.
Zagorski Mišo kaže:
– Brkovi i frizura kao i Mišo Kovač? Kad sam počeo svirati, uvijek sam volio njegove pjesme. Pa i sad ih na repertoaru imam barem 40! Od “Još i danas teku suze jedne žene”, “Slušaj, majko, moju pjesmu”, “Ja nemam više razloga da živim”, “Svi pjevaju, ja ne čujem”, “Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim”... Brkove sam uvijek nosio, a onda pustio i kosu.
Jeste li pjevali i vlastitoj djeci na vjenčanjima?
– Naravno! Kćeri Danijeli i Marini, kad su se udavale, ja sam na svadbi otpjevao set. Nisam, naravno, pjevao cijelu večer, i ja sam bio gost, ali set sam otpjevao.
Pjevali ste im Mišine pjesme?
– Naravno! Sin Milan se, eto, još nije oženio, ali pjevat ću i njemu
Pjevat ćete Mišu?
– Naravno!
Čari Zagorja u 15 minuta
Priča on, a onda se sjeti.
– Eto ti prigodne anegdote! Baš je bio 8. mart, Dan žena. A ja par dana prije pao s balkona i slomio obje ruke. Obje! Uhvatio sam se za koš za vrijeme utakmice, a on nije bio dobro pričvršćen, pa sam pao. No, manje važno. Nego, dođu dečki po mene i kažu: “Idemo, Branko, na gažu”. A ja odgovaram: “Pa kako ću, obje su mi ruke u gipsu”. Vele oni: “Nema veze, nećeš svirati, samo ćeš pjevati”. I mi na fešti za Dan žena, a ja pjevam s obje ruke u gipsu! Cure su izvele štos, pa mi je jedna donijela buket, a ja ga nisam mogao primiti. Smijala se cijela dvorana. Dogodilo nam se i da smo krenuli u Ljubljanu pa putem izgubili mladence. Stajali smo pred svakom crkvom i pitali: “Oprostite, je l’ ima ovdje neka svadba?”. Svirao sam dugo u velikim sastavima, a u posljednje vrijeme moj je duo “Papeži”. Danas nastupam s Matijom, sinom moga bratića. On je sjajan!
Razgovaramo o njegovoj Pregradi.
– Tu u Krapini obvezno treba vidjeti Muzej krapinskog pračovjeka. Eto, nedavno je otvoren i Muzej oldtajmera Presečki. A tko hoće u 15 minuta vožnje vidjeti kako Zagorje izgleda, najbolje je da krene od Krapine prema Plemenšćini do Pregrade. Tu doživiš Zagorje kakvo zaista jest, predivni vinogradi, vikendice, brežuljci...
Ima li zagorski Mišo i vinograd?
– Naravno! Kod mene se u klijeti toče rajnski rizling i frankovka.
Postoji li još koji dvojnik Miše Kovača?
– Ima jedan iz Slovenije, koliko znam. Zovu ga štajerski Mišo. No, nije to to!
