Idila, šećeš se u prirodi, snijeg škripi pod nogama. Baš onako bezbrižno. Pred Božić. Lagano, s noge na nogu, po cesti prema Kozjačkoj Dragi. A na cesti – tragovi! Znači, turista ipak ima, šeću se i oni ovuda s druge strane jezera po šumi. Nije ovo službeni ulaz, na koji svi prolazimo na D1, već s brda preko puta. Ispod sela Poljanak. Ovdje je ljeti manja gužva, tu nije mravinjak. No zasad nema nikog. Ni automobila koji su tu preko ljeta parkirani. Samo ti tragovi. I hrpa snijega. Tu se, dakle, po cesti netko maloprije šetao sa psom!
Ili?
Otisak je, ovako od oka, pasji, ali gdje je trag čovjeka, vlasnika psa? Pa nije se pas sam šetao! Ima, istina, tu na cesti i većih tragova, ali kad pogledaš malo bolje, ne sliče baš na cipelu. Ni čizmu. Stisnem pokraj trag svoje cipele, ali nije ni sličan. Više su poput tragova šape... malog medvjeda? Vuka? Risa?
Legneš i praviš se – mrtav
Situacija je jasnija. U krugu od nekoliko kilometara, možda i pet, vrlo vjerojatno nema ljudi. Nisam to očekivao. Inače ih bude. Sam sam. Samo šuma. A na cesti daleko od civilizacije, usred nacionalnog parka, u snijegu nisu tragovi turista, već vrlo vjerojatno tragovi divljih zvijeri. Pa zar ne spavaju svi medvjedi sad po zimi? Ili se bude? Je li mi glava u torbi?
Učili su me svojedobno baš Ličani što učiniti kad sretneš medvjeda. Vele – legni na tlo i pravi se mrtav. Medvjed će ti prići, pokriti te lišćem, sakriti te pa se vratiti nakon mjesec-dva. Strvinar je. A sad nema lišća kojim bi te medvjed pokrio. Ako se dobro sjećam, medvjed može namirisati strvinu na 60 kilometara. Želja za idiličnom šetnjom s ove gornje strane Plitvica smanjuje se sa svakom sekundom. Eto, već je nestala. Brzo – natrag do auta! I ipak na službeni ulaz. Da je cilj bio vidjeti medvjeda, bio bih u Kuterevu. Ili kod Macole.
– Gdje si bio? S one druge strane? A da, ima ih tamo. Lika je ovo – govori domaće društvo ispod vrha Medvjeđak. Medvjed im je, uz slapove, simbol parka. I na zastavama, logu, privjesku za ključeve. I ništa protiv medvjeda, dapače, lijepo je nenadano pronaći mrkog medvjeda. Onog s kovanice od pet kuna. U džepu. Ovako u šumi... Bolje u civilizaciju. Desetak kilometara vožnje dalje, na službenom ulazu iznenađenje – besplatan ulaz! Poslije 14 sati ulaznice se krajem prosinca ne naplaćuju. Milina. A tu je, za razliku od one druge strane, sve živo, neki Kurdi uživaju, smiješe se. Toliko nas je malo s druge, prave strane Plitvica, da se svi pozdravljamo kad se sretnemo.
Živim kao Batman
Idemo dalje u avanturu – na mjesto koje je u blizini, a na koje turisti puno manje odlaze. Baraćeve špilje. Nekoliko minuta vožnje od Rakovice. Možda dvadesetak od Plitvičkih jezera. Tu snijega nema. Ali nema ni...
– Nema ulaza! – veli čuvar špilja. Simpatičan dečko, Slaven Vuković (31). Smije se pa objašnjava:
– Čuj, šišmiši spavaju zimski san. Pa ni ja ne ulazim u špilju. Znaš, srce im kuca dva otkucaja u minuti! Da uđemo sad, oni koje bismo probudili mogli bi uginuti – govori Slaven.
Vise li šišmiši? Onako, naopako, kao kuleni u Slavoniji?
– Da, baš tako...
Sjedimo ispred ulaza u špilju i razgovaramo.
– Zezaju me da živim sa šišmišima. Pa nije to ni toliko netočno jer zaista sam čuvar špilje, dočekujem goste, pokazujem im, pričam. Ljeti sam ja jedini koji ovuda hoda u zimskoj jakni i kapi, svi u kupaćima, a ja na posao – u špilju. Pa stalaktiti su unutra dužine pet metara, ma ne bi stali na kamion, pa takvih nema ni u Postojnskoj jami. I neće šišmiši napasti čovjeka, boje se ljudi. I ona priča da će se zaplesti u kosu, ni to ne stoji – govori čuvar prirode.
Što ima u špilji? Za nju su putokazi po cijeloj cesti, od Karlovca do Plitvica ima ih barem dvadesetak.
– Jesi li gledao crtić Ledeno doba? To je to! Eto, ova je špilja baš služila kao sklonište životinja iz pleistocena, ledenog doba. Kad turisti čuju da su ovdje, tu iza zaključanih vrata špilje, pronađene kosti lavova, smiju se. Vele: “Pa nije ovo Afrika.” Ali u to doba, a radi se o periodu od osam do 125 tisuća godina prije nas, svijet je izgledao drugačije. More je bilo 100 metara niže.
A špilja je ostala?
– Da, špilja je ostala. Možeš je doći vidjeti, eto tu su ključevi, otvaram prvog ožujka.
A ima li medvjeda?
– Bilo je! Pronašli su unutra puno kostiju, više od 30 špiljskih medvjeda, nekoliko špiljskih lavova, nosoroga, hijena...
Znači, špilja se otvara kad se šišmiši probude?
– Tako je... Dobri su, a i ja sam dobar prema njima. Čuvam ih.
Kao Batman?
– To mi je najdraži film.
A je l’ Batmobile unutra?
– Nažalost, nije, vozim Polo.
Boja?
– Crna, kao njegov, ha-ha.
Pogledajte i galeriju: Ovo su najbolje fotografije Pixsellovih fotoreportera koje su obilježile 2017.
Tragovi risa, vuka, medvjeda ili Trumpa😂😂😂😂😂