U danima koji su obilježavali blagdan sv. Vinka ili kako mnogi kažu Vincekovo ili Vincelovo posjetio sam Požeško-slavonsku županiju, usudio bih se slobodno reći najpoznatiju po brojnim poznatim i priznatim vinarima i vinarijama, naravno i po vrhunskim vinima, točnije grad Požegu. Nakon adaptacije i nadogradnje zgrade u kojoj je od 1874. godine bilo streljačko društvo „Požega”, 1961. godine u prosincu za svoje prve goste otvorio je vrata restoran „Grgin Dol“ koji posluje u sklopu istoimenog hotela, kojeg sam i ja odlučio posjetiti.
Svatko će doći ponovno
Restoran kapaciteta 150 sjedećih mjesta pravo je mjesto za uživanje u ovim hladnim zimskim danima. Osim restorana, podno Požeške gore u prekrasnoj šumi također je i terasa s 40 sjedećih mjesta koja je pravo osvježenje za ljetnih vrućina. „Grgin Dol“ je sa svojom kuhinjom u kombinaciji slavonske i internacionalne kuhinje te širokom ponudom slatkovodne ribe poznat diljem lijepe naše.
Devet stalno zaposlenih djelatnica i djelatnika posvećuju pažnju svojim gostima jer njihovo geslo je: „Tko dođe jedanput kod nas, doći će ponovo.“ Ljubazno me dočekala voditeljica Marijana Pranić i te me smjestila za prekrasan stol s pogledom na vanjsku zimsku idilu. Također moram pohvaliti i konobara Mladena Vuzema, koji je bio vrlo ljubazan, ali ne previše nametljiv. Od hladnih predjela koje imaju u svojoj stalnoj ponudi izdvojio bih pliticu „Grgin dol“, slavonsku šunku i kulen, sir i vrhnje te salatu od govedine. Kušao sam od svega pomalo. Sve je vrlo ukusno i domaće. Na nagovor voditeljice Marijane za glavno jelo naručio sam specijalitet kuće poznati odrezak „Barun Trenk“ koji je, kako kaže, ponos njihove kuhinje.
Za one koji nisu imali prilike kušati ga, to je teleći ili svinjski odrezak punjen slavonskom šunkom, kuhanim jajima i ajvarom te pirjan na crvenom luku s umakom od gljiva.
Svi se raduju Grgurevu
Uživajući u odresku i čaši vrhunskog vina iz „Zlatne doline“, malo sam pogledao vinsku kartu u kojoj su s 30 raznih etiketa zastupljena vina gotovo svih poznatih požeških i kutjevačkih vinara. U razgovoru s Marijanom, s kojom se i gosti rado fotografiraju, saznao sam kako se s posebnim veseljem očekuje Grgurevo – 12. ožujka jer ih te dane posjete ljudi iz cijele Hrvatske, a tada posebno spremaju stara zaboravljena jela te posebni specijalitet: požeški vinogradarski ćevap. Za desert sam kušao hrvatske palačinke vrlo slične palačinkama „Diplomat“. Uživajući u ambijentu i hrani, saznao sam da, ako želite ostati, kod njih možete prenoćiti u jednoj od 17 soba, a zatim se počastiti kvalitetnim ručkom ili večerom po pristupačnim cijenama u domaćinskoj atmosferi podno Požeške gore.
>>Pivnica spaja okuse i zaustavlja vrijeme
