Prema Euromonitoru, deveta smo nacija u svijetu po potrošnji piva. Hrvat godišnje popije prosječno 82 litre tog popularnog napitka, pa tako prelazimo čak i tradicionalnu pivsku naciju Belgijance, dok su ispred nas Litavci, Rumunji te Irci koji popiju samo 11 litara više. Ne možemo se približiti Česima koji popiju 143 litre, nakon kojih slijede Nijemci, Austrijanci, Estonci, Poljaci…
Pivo je drevni napitak koji je nastao vjerojatno već kada je homo sapiens počeo uzgajati žitarice. Prvi pivski recept datira još iz vremena Sumerana. Ali, kako je pivo stiglo do ovih krajeva? Odgovorom na to pitanje bavila se čak i Matica hrvatska - pronašli smo tekst dr. sc. Roberta Skenderovića, danas višeg znanstvenog suradnika na Hrvatskom institutu za povijest. Skenderović u svojem tekstu navodi kako je pivo sve do 18. stoljeća među Hrvatima bilo slabije zastupljeno jer je tadašnja Hrvatska prije svega bila zemlja izrazite vinske i vinogradarske tradicije. Velikim dijelom za to je zaslužna i nezainteresiranost Grka i Rimljana za taj napitak jer su oni, kao susjedi žitelja ovih naših krajeva, ostali vjerni vinu koje je ostalo glavno piće u njihovoj kulturi. No, ipak je upravo preko njih ostvaren prvi kontakt krajeva današnje Hrvatske s pivom. Najvjerojatnije je, prema Skenderoviću, taj kontakt ostvaren već u 4. stoljeću prije Krista, jer su trgovački putovi iz Grčke i s Bliskog istoka prolazili uz hrvatsku obalu pa je s ostalom robom do nje stiglo i pivo. Ipak, da potvrdimo, iz doba Rimskog Carstva nema nikakvih podataka o konzumiranju piva u našim krajevima, teško se hmeljni napitak mogao probiti pokraj vinogradarstva u snažnom procvatu.
Piće za sirotinju i strance ...
Ni u srednjem vijeku nije puno drukčije. U svim se dokumentima spominje gotovo isključivo vino. Čak ga je, uz hranu, poslodavac bio dužan osigurati svojim radnicima. Pivo jest ovdje, ali nije popularno te ga se i dalje marginalizira. Skenderović navodi tek jedan spomen pivara iz 14. stoljeća koji potvrđuje da se pivo u krajevima uz Jadran doista jest proizvodilo. No, nisu ovdašnji stanovnici jedini koji su preko Rimskog Carstva upoznali pivo. I barbarski slavenski i germanski narodi došli su s tim pićem u kontakt i bolje ga prihvatili jer u sjevernijim krajevima vinova loza nije tako dobro uspijevala pa je i nestašica vina bila stalan problem. Pivo je postalo prije svega piće sjevernih naroda.
S vremenom, pivarstvo postaje i važna gospodarska grana u zemljama poput Belgije, Nizozemske, Češke i Bavarske, dakle, u zemljama čiji su narodi i danas poznati po najstarijoj pivskoj tradiciji. Počinje i jedna divna tradicija samostanskog pivarstva koja ima korijene u južnoj Njemačkoj. Drugdje se razvija tradicija malih pivara i njihovih malih pivovara koja ostaje do danas. U zemljama Sredozemlja, pivo je i dalje piće sirotinje i stranaca, nije dolazilo u obzir tim gorkim napitkom zamijeniti dobar okus vina. Doduše, u francuskim se lukama otvaraju pivnice, ali samo da bi se zadovoljile potrebe nizozemskih trgovaca. Robert Skenderović navodi i neke detalje vezane uz samu proizvodnju piva. Ona je bila regulirana zakonima koji su se nazivali Grutrecht, od riječi “grut” koja je označavala različite smjese biljaka koje su se pivu dodavale kako bi mu se poboljšao okus. Pivo se proizvodilo varenjem raži, prosa, ječma, zobi ili pšenice uz dodatak gruta, a nije sasvim jasno kada se u priči pojavljuje hmelj. Česi tvrde da se to dogodilo zahvaljujući njima jer su još u 8. stoljeću otkrili tu biljku i njezinu vrijednost u kuhanju piva. Tako se pivo potkraj srednjeg vijeka približilo onim okusima koje poznajemo danas. U Bavarskoj je 1516. godine donesen najstariji prehrambeni zakon, koji je još na snazi, Reinheitsgebot. On propisuje kako se u proizvodnji piva moraju koristiti ječam, hmelj i voda, a nešto će se poslije otkriti i blagodat skladištenja piva na niskim temperaturama, što rezultira pojavom lagera uz dotadašnji ipak lako kvarljivi ale. Sad se već Hrvati više interesiraju za pivo pa imamo dokumente iz 16. stoljeća koji pokazuju kako je obitelj Zrinski imala pivovare na svojim ugarskim posjedima u Kanizsi i Trencsenu. Ovdje nalazimo i razlog prodora piva u Hrvatsku – Zrinski su ga proizvodili za potrebe vojske, ali i zbog nestašice vina.
Skenderović iznosi još jednu okolnost. Cijela se monarhija, pa tako i Hrvati, ugledala na trendove u Beču, a ondje pivo nije dobilo zamah sve do 17. stoljeća, dokad ga uspješno suzbija vinski lobi. No, uzalud, jer utjecaj iz Češke i Bavarske nije više bilo moguće suzbiti. Hrvati su se odlascima u Beč upoznavali s pivom. Važnu je ulogu imao i Veliki turski rat nakon kojega se na naše prostore naseljavaju njemačke i češke obitelji koje sa sobom nose i svoju pivarsku tradiciju. Ne treba zaboraviti ni njemačke pukovnije stacionirane na našim prostorima, pogotovo u Osijeku, pa tako nije čudno, navodi Skenderović, kako se prva pivovara u Hrvatskoj pojavila upravo ondje. U Osijeku se 1694. spominju čak tri pivara, Joseph Hamerl, Johan Conrad Steer i Vitus Casper. Ima podataka i o visini poreza koje su pivovare plaćale, što govori o tome kako su dobro poslovale. U globalu, pivovare se u tom procvatu pojavljuju u onim gradovima kontinentalne Hrvatske u kojima se formiraju i veće njemačke zajednice. Tako se u požeškoj knjizi rođenih 19. kolovoza 1726. spominje Cristophor Weisler, braxator, što je na latinskom pivar. Još se dva pivara spominju u Požegi u drugoj polovici 18. stoljeća, Joannes Spun i Wolfgang Schroerer. Oni su ujedno bili i članovi Prvog njemačkog ceha koji je obuhvaćao sve obrtnike što su proizvodili njemačke proizvode, po čemu se vidi koliko je pivo do tada već dobilo na važnosti. Zgodan je primjer pivovara baruna Prandaua koji je na svojem posjedu u Valpovu pokrenuo proizvodnju piva. Ta je pivovara postojala čak sto godina, što dokazuje da je pivarstvo već tada moglo biti unosan posao, ali i kako je u Slavoniji, prije negoli drugdje u Hrvatskoj, pivo bilo prihvaćeno.
Prvo pivo s Kaptola
U Zagrebu je pivovara otvorena tek 1740., navodi Skenderović, a osnovao ju je Franjo Tobias Hosz u današnjoj Basaričekovoj. Nije poslovao dobro, pa ju 1744. otkupljuje grad te je iznajmljuje različitim privatnicima. Nije joj pomoglo ni to što su 1750. pivovaru osnovali kaptolski kanonici. Na kraju je u 19. stoljeću zamjenjuje nova gradska pivovara na uglu tadašnje Bolničke i Nikolićeve ulice. Hoszova je pivovara važna jer je iz nje sačuvan inventar pa znamo kako je to prvo zagrebačko pivarstvo izgledalo. Ta je pivnica, kao uostalom i druge iz tog doba, bila mala, mogla je primiti 20-25 gostiju, jer ni samih poklonika piva u domicilnom stanovništvu nije bilo tako puno. Sve će te pivovare uništiti početak industrijske proizvodnje piva koji počinje u 19. stoljeću. Tako je Zagrebačka pivovara osnovana 1892. godine, kada se uvidjelo da mali pivari više ne mogu zadovoljiti gradske potrebe za pivom. Gradnju nove zagrebačke pivovare potaknuli su grof Gustav Pongratz i barun Petar Dragutin Turković. No, još prije Zagrebačke, 1854. godine osnovana je Karlovačka pivovara. Karlovački povjesničar Rudolf Strohal pisao je o počecima pivovare izgrađene u karlovačkoj četvrti Dubovac. “Godine 1854. sagradio je barun Nikola Vranyczany posebnu zgradu za novu pivovaru u Dubovcu, takozvanu Perhovo. Prvi zakupnik pivovare i podjednako pivar bio je neki Zisler”, navodi se u povijesti te i danas velike pivovare. Točno 14 godina prije osnovana je pivovara u Daruvaru. Utemeljio ju je Izidor Janković, treći od četvorice Jankovića koji su upravljali daruvarskim vlastelinstvom. Danas su u Hrvatskoj, mahom kroz velike pogone poput Zagrebačke ili Karlovačke pivovare, prisutni najveći svjetski pivski brendovi. Zašto je tako, objasnili smo na početku teksta, u Hrvatskoj se godišnje istoči oko tri i pol milijuna hektolitara piva i na njemu baziranih proizvoda, što lokalno proizvedeno, što iz uvoza. Uz popularne Ožujsko, Karlovačko, Pan, tu su i Heineken, Carlsberg, Amstel, a tek prije nekoliko dana ulazak u pivski biznis najavio je i veliki Atlantic Trade koji je sklopio savez s drugim najvećim svjetskim pivarom, SABMillerom. Za početak će plasirati njihova u nas već poznata češka kvalitetna piva Pilsner Urquell i Kozel. Velike pivovare praktički same vladaju našim tržištem sve do kraja 1994., godine kada se u Zagrebu otvara prva minipivovara i pivnica, sasvim po uzoru na onakve kakve nalazimo u njemačkim gradovima. Pivovara i pivnica Medvedgrad i danas je, 20 godina poslije, najveći neovisni pivski brend u nas koji je s inicijalnog koncepta prešao i na bocu, ne ostavljajući tako brojne svoje goste, velikim dijelom i zagrebačke studente, bez podsjećanja na to zašto su njihovi proizvodi tako omiljeni. Njihove su četiri zagrebačke lokacije i danas među nezaobilaznim točkama svakoga gosta glavnoga grada. Može se slobodno reći kako je Pivovara i pivnica Medvedgrad nastala i prije velikog dijela američkih neovisnih pivovara.
Craft traži pedantnost
Upravo su iz Pivovare i pivnice Medvedgrad stigli i prvi komercijalizirani aleovi u Hrvatskoj. Hrvati su tako i ne znajući vrlo rano upoznali pojam “craft”, odnosno zanatsko pivo. Craft pokret ili kako se to voli reći revolucija, ima svoje korijene u Americi otprije 40-ak godina, a riječ je o neformalnom pokretu, više kulturi koja gaji kreativan pristup pivarstvu i kroz 25 osnovnih stilova koji se kuhaju, ali i kroz cijeli pristup koji se očituje, recimo, i u dizajnu ambalaže. Craft piva traže maksimalnu pedantnost, ali i kreativnost u kuhanju, te one nisu konkurencija industrijskim pivima, već dopuna. Tako i u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina traje trend neovisnog pivarstva, sasvim u skladu s pokretom koji je sve samo ne u potpunosti preuzeo američko tržište. Zmajska pivovara vrlo je rano nakon otvaranja dobila i vrijedna međunarodna priznanja te ponosno nosi naziv prve hrvatske craft pivovare. Nova runda, Varionica, pa onda i tri brenda koja dolaze iz same Daruvarske pivovare, Visibaba koja dolazi iz pivovare Kabinet u Srbiji, dopustile su Hrvatima da izaberu svoj pivski stil i uživaju u drugačijim okusima i doživljajima u odnosu na dosadašnju ponudu velikih korporacija koje se danas nadmeću za primat na hrvatskom tržištu, odnosno, bolje rečeno, smanjenje utjecaja nedodirljive Zagrebačke pivovare koja suvereno vlada, gotovo na granici monopola.
>>Iz novog megapivara dolazit će svako treće prodano pivo na svijetu
>>Potražnja za Karlovačkom pivom ne jenjava
