U središtu za temeljnu obuku, u požeškoj vojarni “123. brigade HV”, prisegnulo je 11 ročnika šestog naraštaja vrhunskih sportaša na dragovoljnom vojnom osposobljavanju.
Ovaj put to su boksači Toni Filipi i Marko Milun, karataš Ivan Kvesić, hrvači Ivan Huklek i Ivan Lizatović, gimnastičar Robert Seligman, džudaš Dominik Družeta, tekvondaš Lovre Brečić, strijelac Miran Maričić te dvije dame, obje tekvondašice, Iva Radoš i Kristina Tomić.
A među njima ima svjetskih i europskih prvaka...
Prvi su prisegnuli još 2011.
U svibnju će prisegu učiniti i atletičar Stipe Žunić, jedriličar Mihovil Fantela, gimnastičar Tin Srbić te dvojica skijaša Matej Vidović i Elias Kolega.
Oni su objasnili da zbog svojih obveza (što pripremnih, a što natjecateljskih) ne mogu na obuku u siječnju pa će ona za njih biti priređena u nekom toplijem mjesecu.
Cijela priča s novačenjem sportaša, u funkciji pomaganja elitnim sportašima iz nekomercijalnih olimpijskih sportova, započela je još 2009. godine u vrijeme kada je ministar obrane, u Sanaderovoj Vladi bio Branko Vukelić, a načelnik Glavnog stožera general Lucić.
Prvi naraštaj sportaša vojnika koji su prisegnuli 2011. činili su veslači Damir i Martin Sinković, Damir Martin i David Šain, jedriličari Ivan Kljaković-Gašpić, Šime Fantela, Igor Marenić, Tonči Stipanović i Tina Mihelić, boksač Filip Hrgović, džudašice Ivana Maranić i Andreja Đaković, tekvondaši Lucija Zaninović, Filip Grgić i Stipe Jarloni, karataš Danil Domdjoni, hrvač Tonimir Sokol, skijaš Natko Zrnčić-Dim, padobranac Marko Premužić, strijelac Bojan Đurković, a posebnom odlukom ministra priključila im se i strijelkinja Snježana Pejčić.
U međuvremenu, vojnu obuku je prošlo još sportaša pa će ih sada, s ovim petkom, biti 35 onih koji su prisegnuli, a uz pet onih koji će tek proći obuku bit će to okrugla brojka od 40 sportaša. A to je udvostručeni broj od onoga koji je bio u prvoj godini suradnje Ministarstva obrane i Hrvatskog olimpijskog odbora.
Cijelo to vrijeme čovjek za vezu između dvije strane bio je Neven Šavora, HOO-ov ravnatelj odjela za istraživanje i unapređenje razvojnih programa, i sam vrlo dobar sportaš (džudaš) koji nam je otkrio i zanimljivost vezanu uz svoj sport.
- U posljednjih nekoliko godina francuske specijalne postrojbe zaposlile su oko 1500 džudaša jer su shvatili da džudaši najbolje mogu riješiti velik dio situacija bez oružja.
A tu zapravo dolazimo do onoga što vrhunski sportaši kao ugovorni pričuvnici mogu ponuditi Ministarstvu obrane zauzvrat onih 4000-4500 kuna koliko će iznositi njihova plaća.
- Njihova najveća obveza jest da redovno ispunjavaju svoje obveze u klubu i reprezentaciji i da i dalje osvajaju medalje za Hrvatsku. No, isto tako su dužni odazvati se na sve promidžbene aktivnosti na koje ih Ministarstvo obrane pozove, ali i na poduku ročnika i profesionalnog sastava ako se ukaže potreba za podukom iz njihovih specijalnosti kao što su streljaštvo, borilačke vještine i slično. Mi doista pokušavamo da to ne bude jednosmjeran odnos “uzmi novac i bježi” nego da su sportaši na usluzi vojsci jer zašto, recimo, Zubčić i Rodeš nekoliko dana ne bi obučavali specijalce skijanju u dubokom snijegu.
U Njemačkoj ih je čak 880
Zanimljivo je da su priliku da postanu vojnikinje imale i tri naše najtrofejnije atletičarke - Blanka Vlašić, Sandra Perković i Sara Kolak - no one nisu pokazale zanimanje procijenivši, valjda, da su im zarade sa sportskih natjecanja i od eventualnih sponzora sasvim dovoljne.
Sandra i Blanka su to mogle učiniti još u vrijeme dok su se sportaši vodili kao djelatne vojne osobe pa im je išao staž što je kasnije ukinuto odlukom tadašnjeg načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH Drage Lovrića, u vrijeme ministra Kotromanovića. Sada su sportaši samo ugovorni pričuvnici no i to je hvale vrijedan doprinos države hrvatskom sportu.
No, takva praksa nije hrvatski izum. Sve je to već od prije viđeno u nekim razvijenijim zemljama.
- U zemljama na koje smo se ugledali sportaši su zaposleni kao vojnici, policajci, carinici, rendžeri i slično. Jedna Njemačka na taj način ima zaposleno oko 880 sportaša a i Austrija tako radi. Slovačka je tako omogućila stalne prihode za svojih 200-tinjak vrhunskih sportaša, a mala Slovenija za čak 120.
U Italiji je pregršt sportaša zaposleno u financijskoj policiji (fiame gialle) ili pak u žandarmeriji (carabinieri), a čini se da se i na tom polju hrvatskim sportašima otvaraju neka nova vrata.
- Ministarstvo unutarnjih poslova u procesu je stvaranja preduvjeta za ulazak u takav sporazum koji je zapravo već potpisan, još u doba ministra Ranka Ostojića.
A što svi ti sportaši moraju, kriterijski, zadovoljiti da bi bili predloženi za vojnike odnosno policajce i kako moraju braniti svoj status?
- Da biste ušli u ovaj program morate imati osvojenu olimpijsku, svjetsku ili europsku medalju ili da ste juniorski prvak svijeta odnosno osvajač medalje na mlađeseniorskim prvenstvima... Najprije smo imali ugovore na četiri godine i onda smo shvatili da je to predugačko razdoblje u kojem se neki sportaši opuste. Prepolovili smo to na dvije godine, a sada se ugovori s MORH-om potpisuju na godinu dana, a da bi se taj status obnovio sportaš svojim rezultatima treba potvrditi da se u svom sportu zadržao u svjetskom ili europskom vrhu. Recimo, Hrgović je status sportaša vojnika izgubio jer je prešao u boksačke profesionalce, a Lucija Zaninović jer se udala, rodila i završila karijeru baš kao i Ivan Kljaković-Gašpić koji je u međuvremenu postao direktor marine u Trogiru. Strijelac Bojan Đurkinjak više nije tu jer nije zadovoljio normu za Svjetsko prvenstvo, a nekad trećeplasirani skijaški kombinatorac svijeta Natko Zrnčić Dim više nije niti u programu reprezentacije – objašnjava Šavora.
bravo dečki