U grotlu stadiona Vasila Levskog sinoć je hrvatska nogometna reprezentacija doslovce spržena. Sramota, debakl, svaka riječ je preblaga da bi opisala sve ono što su Barićevi reprezentativci pokazali u kultnoj bugarskoj nogometnoj areni. Bila je to lekcija profesora nogometne igre, kako su izgledali Bugari, slabom i nemarnom đaku. I tih 2:0 još izgleda i pristojno. Georgi Čilikov mogao je naše dotući, no, srećom, nije iz klase najboljih.
Predsjednik HNS-a Vlatko Marković je te nesretne subote otkrio da će biti široke ruke i premirati svoje nogometaše ako izvuku živu glavu iz Sofije.
- Bugari neće željeti odmah nasrnuti, no publika će ih povući, bit će prostora da im naudimo - rekao je Marković.
Popio je domaću rakijicu i nazdravio za pobjedu. Za drugim stolom u hotelu "Sheraton" sjedio je Otto Barić, koji mu se pridružio.
- Miran sam, sve što sam mogao, učinio sam. Sve sam predvidio, nadam se da ćemo biti pravi i doći do povoljnog rezultata.
Mislio je Otto da je sve napravio, sve predvidio, no zbivanja na travnjaku od prve sekunde sugerirala su da nije baš tako. I zaista, Tomas je igrao flastera na velikom Krasimiru Balakovu, pratio ga je posvuda, no to nije iznenadilo ni Plamena Markova a niti Balakova. Uzdao se Barić i u Kineski zid ispred Pletikose koji su trebali činiti Tudor, Šimić, R. Kovač i Živković. Nadao se da će Rapaić i Vugrinec napokon za reprezentaciju proigrati, no ta utopija da su vezni igrači i da su nogometaši s "jajima" i dalje je ostala.
Domaćin, za kojeg smo znali da je kvalitetan, nas je ipak iznenadio, Bilo je to prvo poluvrijeme, u kojem su Bugari igrali kao izvanzemaljci. Samo u uvodnih nekoliko minuta naši su igrali kao momčad, no vrlo brzo savršen srednji red Balakov, S. Petrov, Pejev i M. Petrov deklasirao je Barićevu družinu. Upravo su ta četvorica igrača gradila pobjedu, sjajno su se kretala, s lakoćom prolazila pored naše obrane. U 21. minuti naši su "policjaci" propustili Berbatova da dođe u priliku da sjajno gurne loptu u koridor, koji je trebao prvo osigurati Leko, potom i uža obrana. Sve je, pak, bilo završeno u 28. minuti, sjajno je Martin Petrov lobao Tudora i Berbatov je mirno poentirao. Tim sjajnim akcijama Bugari su otvorili vrata velike pobjede, možda i ključne u kvalifikacijama. Svih preostalih šezdeset minuta morali smo gledati patnju kockastih. Pogubili su se u glavnom bugarskom gradu, a bojimo se i izgubili vjeru u sutrašnjicu našeg nogometa. No, problem je dublji, istina je da nemamo pravog veznog igrača, da ga nemamo ni na vidiku. Nemamo vođu, nemamo gazdu nogometaša. No, i naša posljednja dvojica izbornika ipak previše robuju sustavima i previše se brinu o suparničkim momčadima. Usto, previše lutaju, umjesto da izaberu i guraju, kao što je učinio bugarski izbornik Markov. Ako je uopće još nešto ostalo od reprezentacije.
SOFIJA Igor FLAK i Željko HLADIKA
