Šok je poprimio razmjere nevjerice trideset dana kasnije kada su Hrvati saznali da će u Africi biti Slovenci, najmanja nacija od 32 sudionika SP-a, država čiji svi zastupnici u parlamentu ne bi mogli napuniti svečanu ložu stadiona u Johannesburgu.
Pretvoreno u brojke: naši će susjedi na SP-u, u skupini s Amerikancima, Englezima i Alžircima, izvesti momčad čijih 11 igrača skupa vrijede 30 milijuna eura ili samo dva milijuna eura više od trojice hrvatskih braniča - Ćorluke, Šimunića i Lovrena.
U predvečerje afričkog spektakla, sve bih dao da ovoga ljeta mogu biti - Slovenac! Da mogu uživati u SP-u i gledati obješeni nos jalnoga susjeda Hrvata, onoga koji mi je “slao brzojave sućuti” kad je Pršo prije šest i pol godina zabio za Bežigradom, a koji će sada svoga izbornika, umjesto u Africi, gledati u reklami za austrijsku osiguravajuću kuću.
Pred susjedom Hrvatom rado bih se sjetio kako smo prošle jeseni na Wembleyu nastupili kao predigra Bilićevim vatrenima i bili beskrajno potišteni što smo od Capella izgubili samo 1:2, ali raspoloženje nam se ipak poboljšalo tri dana kasnije kad smo vidjeli kako su ondje prošli Hrvati. Sjetio bih se i kolovoza 2008. kada je, uoči starta novoga ciklusa, Hrvatska na krilima Ivana Rakitića protutnjala mariborskim Ljudskim vrtom. Tada su Hrvati za nas još bili Brazilci...
Gledajući SP, sjetit ću se i Bayernova neukrotiva mustanga Ivice Olića, čiji su golovi rušili Juve i Manchester United. Gdje je sada Ola dok moje Slovence, Brecka, Birsu, Kirma i ostale junake, gleda cijeli svijet. Da sam Slovenac, hodao bih u dresu Zlatka Dedića, dečka iz Bihaća, čiji je pogodak u Mariboru srušio ohole ruske milijunaše, i u bogove bih kovao našega čudotvorca Matjaža Keka.
Slovenski je izbornik pri dnu ljestvice najplaćenijih na SP-u jer godišnje radi za 245.000 eura, a zahvaljujući svome znanju, hrabrosti i autoritetu, danas je dio svjetske trenerske kreme, s Lippijem, Parreirom, Del Bosqueom, Capellom, Rehhagelom, Hitzfeldom... Kek je, nakon Katanca, drugi trener koji Sloveniju vodi na SP. Stasao je u domaćoj ligi, u kojoj je godinama dominirala cijela vojska stručnjaka s one strane granice. Samo su Šušak i Bračun osvajali trofeje, a Deželom su tek proparadirali Bonačić, Stilinović, Nadoveza, Matković, Buljan, Kranjčar, Blažević, Besek, Lušić, Gračan, Lokica...
Zanimljivo, u suprotnom smjeru, u proteklih 18 godina, “zalutao” je samo jedan Slovenac, Miloš Rus u Kranjčevićevu. Da sam Slovenac, “klicao” bih se Mirza i ovoga ljeta žalio bih jedino što na SP-u nema i domovine moga oca. Na žalost, ona je imala Ćiru. Na kraju, tako bih volio biti Slovenac i potkraj srpnja, kada počnu kvalifikacije za Ligu prvaka. Nek’ Jurčićev Dinamo dođe u Koper i eto nam novoga veselja...
Eh, da mi je mjesec dana biti Slovenac...
Prošlo je više od dvjesto dana od kraha hrvatske reprezentacije; poraza Engleza u Dnipropetrovsku i šokantnoga saznanja da Eduardo i duštvo ne idu na SP.
Komentara 20
Jednostavno nemam komentara, nego se samo smijem i smijem..A mogu zamisliti da se domoljubno hendikepirani neče smijati nego domoljubno potišteno srditi...
Kada vidim taj oštar i stručan pogled Slavena Bilića onda sam siguran da za SP 2010 sprema neko iznenađenje...Možda kockasti zaigraju u nekoj inkognito formaciji ili u dresovima Slovenije ili Srbije..Težka su vremena za domoljubno hendikepiranu dušu i treba smisliti neku tradicionalnu hrvatsku obmanu..
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Gluplji tekst nisam dugo pročitao. Kaj je slijedeće? Da mi je biti muha da mogu jesti govna?