Plan se u Parku mladeži dugo kovao, ali već nakon petnaestak minuta derbija pokazalo se tko je gazda u gradu. Na semaforu je u 16. minuti svijetlilo 2:0 za Hajduk, Split je bio ‘stjeran u mišju rupu’, nigdje nije bilo momčadi Ivana Matića. Jednostavno, na vidjelo su izašle sve one slabosti momčadi kojoj uvijek nešto nedostaje, a ponajviše onaj pobjednički mentalitet. Nije tu stvar u slaboj predstavi, momčad Igora Tudora razbila je Split u svim elementima igre.
Agresija, posjed, sve ono što je Matić najavljivao izostalo je u Splitovoj predstavi. Igra njegove momčadi toliko je razbjesnila predsjednika Slavena Žužula da se s tribina na poluvremenu spustio u svlačionicu i petnaest minuta proveo sa svojim igračima. Ne znamo što im je govorio, ali ne bismo im bili u koži. Sasvim sigurno je da im nije čestitao na onom što su prikazali. A s obzirom da je Matić vodio momčad i u drugom poluvremenu znači da nije smijenjen. Inače, Žužul sukladno svom običaju nije bio u svečanoj loži već je sa svitom suradnika s tribina pratio gradski derbi.
Da stvar bude gora po Split bijeli su bili bez sedam igrača (Maloča, Maglica, Milović, Mezga, Vršajević, Anđelković i Bašić). Takav Hajduk, s Bradarićem na liberu (igrao je tu poziciju prvi put u životu), Vukovićem u sredini terena, povratnikom Mikanovićem izrazbijao je “crvene”. A ključni ljudi u vodstvu Hajduka od 2:0 bili su osporavani Nižić i Milić, koji su u stoperskom tandemu igrali tek jedanput, i to baš protiv Splita na početku sezone.
Nižić je u 6. minuti centrirao, a Ibriks loptu skrenuo u mrežu, bilo je to 1:0. Na 2:0 povisio je Milić u 16. minuti, i to nakon kornera što ga je izveo Caktaš. Split je svoj prvi udarac prema vratima Hajduk imao u 69. minuti, Jukić je odbijenu loptu pospremio u mrežu za 2:1. Bio je to tek tračak nade za “crvene”. U završnici je Hajduk u samo nekoliko minuta imao dvije-tri izgledne šanse, no bijeli nisu bili precizni.
Ja sam ocekivao pun stadion kad ono...