Dok je još daleko veliko finale (9. srpnja) nogometnog ludila u Njemačkoj, Brazilci su u jednom segmentu svjetski prvaci, a uz bok im odmah stoje Nizozemci. Te dvije države apsolutni su rekorderi po broju izbornika koji ih zastupaju na turniru.
Brazilci imaju petoricu, a Nizozemci četvoricu. Carlos Alberto Pareirra su pod posebnom paskom jer predvode izabrane vrste svojih sunarodnjaka, dok su Brazilci Luiz Felipe Scolari (Portugal), Alexandre Guimaraes (Kostarika), Zico (Japan) i Marcos Paqueta (Saudijska Arabija), te Nizozemci Leo Beenhakker (Trininad i Tobago), Guus Hiddink (Australija) i Dick Advocaat (Južna Koreja) u neku ruku dotepenci i gastarbajteri u zemljama čije reprezentacije vode.
Teško do slave
Za razliku od Brazilaca, sva četvorica nizozemskih izbornika imala su priliku voditi matične reprezentacije, ali nitko nije dosegnuo slavu i rezultat autora “totalnog nogometa” Rinusa Michelsa i njegova nasljednika Ernsta Happela. Prvi je Nizozemce odveo u finale SP-a prije tridesetdvije godine, a drugi je četiri godine potom ponovio istu stvar.
U Italiju 1990. godine Beenhakker je stigao s hipotekom europskog prvaka, ali je momčad u kojoj je igrao i Van Basten ispala poslije drugog kruga. U SAD-u se Nizozemska trebala vratiti u vrh, međutim, Advocaat je dogurao “samo” do četvrtfinala. U Francuskoj su Nizozemci stigli do polufinala, a u J. Koreji i Japanu nije ih ni bilo.
Ostvario san
Marco van Basteno ima momčad koja obećava i javnost od njega traži rezultat. Preostala trojica nisu bili pod rezultatskim pritiskom. Trinidad i Tobago već je dolaskom u Njemačku ostvario san jer im je to prvo sudjelovanje na SP-u. Šveđanima su uzeli bod, protiv Engleza su pokleknuli tek u završnici, ali to ih nije spriječilo da danima slave.
Australija drugi put
Australci kao da su se pretplatili na Njemačku, prvi i jedini put na SP-u bili su baš u Njemačkoj, koja je, doduše, tada bila podijeljena na Istočnu i Zapadnu, ali Hiddink je otpočeka najavljivao pothvat kakav je ostvario s Južnom Korejom 2002. Dick Advocaat uz Van Bastena ima najtežu misiju.
Potvrda uspjeha njegova prethodnika na izborničkoj poziciji azijskog tigra zadaća je koja se na prvi pogled čini nedostižnom.
Nedvojbeno je da bi njihov učitelj Michel, da je živ, bio iznimno ponosan, jer imati četvoricu izbornika na jednom turniru veliki je uspjeh, a kad je ispred vas samo Brazil onda to dobiva dodatno na težini.
Milutinović i Miche
Bora Milutinović apsolutni je rekorder po broju različitih reprezentacija koje je vodio na Svjetskim prvenstvima. Vodio je Kostariku, Meksiko, SAD, Nigeriju i Kinu. Pet različitih izabranih vrsta do danas je nedostižan rezultat, a opasno mu prijeti Francuz Henri Michel koji će u Njemačkoj voditi četvrtu reprezentaciju. Nakon Francuske, Kameruna i Maroka, pripala mu je čast biti izbornikom Gane. (vbr)
Svi izbornici stranci
Od 32 izbornika na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj čak šesnaestorica ne vode matične reprezentacije. Hiddink (Australija), Zico (Japan), Guimaraes (Kostarika), Suarez (Ekvador), Eriksson (Engleska), Ruiz (Paragvaj), Benhakker (Trininad i Tobago), Michel (Obala Bjelokosti), La Volpe (Meksiko), Scolari (Portugal), Ivanković (Iran), Dujković (Gana), Advocaat (Južna Koreja), Pfister (Togo), Paqueta (S. Arabija), Lemerre (Tunis). (vbr)
